Dogovor Beograda i Prištine mogao bi da donese razrješenje niza otvorenih pitanja, smatra generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju Goran Svilanović.
On je u intervjuu za B92 rekao da od 2000. godine, kada se govori o Balkanu, imamo tri otvorena pitanja, tri najveća problema, a da je jedan na putu da bude razriješen.
“Jedan je neriješeni problem imena, drugo je naravno odnos Beograda i Prištine, treće je funkcionalnost Bosne i Hercegovine. Kao što smo mogli da vidimo u posljednjih godinu dana, intenzivno u proteklih nekoliko sedmica, jedan od ta tri problema nalazi se na putu da bude riješen. Svi imamo velika očekivanja da će procedura u parlamentu u Skoplju da bude pozitivno okončana, a zatim da će na isti način da reaguje parlament u Atini, tako da jedan od ova tri velika problema možda ostane iza nas“, rekao je on.
Kako je dodao, jedno smo naučili u ovom procesu, a to je da velikih ustupaka od strane EU nema. Kako kaže, odluke sa samita EU u Sofiji, o dogovoru Grčke i Makedonije, nisu poslužile kao veliko ohrabrenje ni Beogradu ni Prištini.
Svilanović navodi da uslovi pod kojima bi Srbija postala članica EU nisu direktno vezani za dogovor Beograda i Prištine, već je tu čitav niz razloga.
“Ipak valjalo bi zaista konačno ozbiljno pristupiti dogovoru, u tom smislu bi trebalo da ono o čemu su razgovarala dvojica predsjednika bude podržano u široj javnosti, kako na Kosovu, tako i u Srbiji. To je zaista jedan od načina da se stabilizuje region. Dogovor Beograda i Prištine je dogovor koji bi, bar iz perspektive Beograda, trebalo da pomjeri stvari na bolje u odnosu na ono što mi danas imamo. Ovo je jedan pokušaj da se nešto postigne bolje nego što je danas, da se poprave stvari na način i koliko je to moguće, tako ja razumijem taj razgovor o eventualnoj korekciji granica. Naravno, reakcije su dosta različite i neke od tih reakcija su dosta obeshrabrujuće, kako javnosti na Kosovu , tako i javnosti u Srbiji, a pogotovo u dijelu evropske javnosti. Ja mislim da je potrebno ohrabrenje da se dogovor postigne, za to bi odlučujuće ohrabrenje bila jasna poruka i Beogradu i Prištini kada, u kojim okolnostima bismo mogli da očekujemo članstvo, to bi bilo najveće ohrabrenje. Nažalost, to je ono, što mi se čini, da naši evropski partneri u ovom trenutku ne mogu da nam ponude jer su zaista svi u velikoj meri zauzeti rješavanjem pitanja same EU, imajući u vidu finansijsku krizu, imajući u vidu Brexit, problem migranata...“, naglasio je Svilanović.
Kako dodaje, dogovor bi trebalo da označi i definisanje datuma članstva Srbije u EU, ali naglašava da je tu veoma važna "regionalna komponenta".
“Kada kažete definisati datum, vi govorite i o odnosima Beograda i Zagreba i to je ta regionalna komponenta i ustvari sasvim jasno govorite o odnosima Beograda i Sarajeva. To znači da ako želite ohrabrenje za Beograd i Prištinu, koje znači članstvo u EU, to podrazumijeva da se čitav niz pitanja koje postoji između Srbije i Hrvatske također stavi u jedan kontekst koje mu omogućava ubrzano rješavanje jer bez toga nema govora o članstvu Srbije u EU. Zatim, potpuno je jasno, pogotovo ukoliko dogovor Beograda i Prištine podrazumijeva neke ozbiljnije intervencije, da bi sa druge strane moralo da uslijedi jasno pružanje garancije od strane Srbije u prilog snaženju integriteta BiH i snaženje njene funkcionalnosti. To je ta regionalna komponenta. To je ono zašto bi dogovor Beograda i Prištine značio punu stabilizaciju i u jednom trenutku razrješenje čitavog niza otvorenih pitanja, koja možda mi u ovom trenutku ne vidimo kao najvažnija“, rekao je on.
Kako navodi Svilanović, dogovor Beograda i Prištine podrazumijeva nekoliko stvari.
“Prva, da se ide iznad onoga što je Ahtisari predvidio kada je u pitanju status Srba na Kosovu, ja govorim o nečemu što bi bilo ‘Ahtisari plus’. Drugo, da se ide ka nečemu što svakako nije nova Republika Srpska, to bi bilo ’Republika Srpska minus’, kada govorimo o ZSO. Čini mi se da u tom prostoru treba tražiti rješenje, a to rješenje ne može biti ako nema jasne garancije za članstvo Srbije u EU, a toga nema ako nema jasnih naznaka na koji način se rješavaju odnosi Beograda i Zagreba, a toga svega nema ako nema pune garancije od strane Srbije za intergitet BiH, što naravno ne znači nestanak Republike Srpske, samo znači potpunu sinhronizaciju svih političkih aktera u BiH. Sve to zajedno doprinosi punoj stabilnosti Balkana i otvara mogućnost za članstvo svih nas“.
