Trofejni švedski nogometni trener Sven-Goran Eriksson umro je u 76. godini života.

Uspjeh s Geteborgom

Prije sedam mjeseci otkrio je javnosti da boluje od raka gušterače te da mu je preostalo najviše godinu dana života. Od tada je fatalno bolesni Eriksson nastojao provesti što više vremena s porodicom i ispuniti želje koje ranije nije stigao. Jedna od njih je da trenira Liverpool. Redsi su mu ispunili želju i proljetos je na Anfieldu vodio njihove legende protiv legendi Ajaxa.

Eriksson se probio u Goteborgu, s kojim je osvojio dva švedska kupa, ali mu je senzacionalni trijumf u Kupu UEFA 1982. omogućio proboj na veliku scenu. Preuzeo je Benficu i u dvije gaže tamo osvojio tri prvenstva i jedan kup, te došao do finala Kupa UEFA 1983. i Kupa prvaka 1990.

Poslije toga dobio je angažman u Italiji gdje je trenirao i Romu i Sampdoriju sa kojima je osvojio po jedan Kup Italije, da bi 1997. zasjeo na klupu Laciji s kojim je osvojio i Seriju A 200.

Nakon uspeha sa nebeskoplavima Erikson je postao prvi stranac kome je povjerena funkcija selektora reprezentacije Engleske. Šveđanin se relativno dugo zadražao na kormilu „Gordog Albiona”. On je Engleze, u periodu od 2001. do 2006. godine, predvodio na dva Svjetska i jednom Evropskom prvenstvu, ali bez većih uspjeha, pošto je na sva tri turnira njegov tim eliminisan već u četvrtfinalu. Uslijedile su epizode na klupi Mančester sitija, reprezentacije Meksika, kao i funkcija direktora engleskog četvrtoligaša Nots Kauntija.

Erikson je 28. marta 2010. godine izabran za novog selektora Obale Slonovače, ali je sa nacionalnim savezom sklopio dogovor da tu reprezentaciju vodi samo do kraja Mundijala u Južnoj Africi.

U posljednjim mjesecima svog života, a možda i danima, Erikson je odlučio otvoriti svoj svijet pred kamerama u dokumentarcu koji će u petak biti prikazan na Amazon Primeu. U unaprijed objavljenim isječcima vidi se kako Erikson provodi gotovo cijelo vrijeme u Sunneu, svom rodnom mjestu u Švedskoj, gdje je ponovo uspostavio bliske odnose sa sinom Johanom i kćerkom Linom.

Ispovijest za Amazon

- Nisam bio najbolji otac, ali sada provodimo puno vremena zajedno - kaže Eriksson, kojeg u filmu možemo vidjeti kako s obitelji uživa u jednostavnim aktivnostima poput čitanja, igranja karata i zajedničkih obroka.

Erikson pokazuje na jezero Friken i objašnjava: “Prekrasno je i smirujuće. Smješteno je ispod planine na kojoj je moj otac odrastao. Pravo naprijed je Tornsbi,, gdje sam odrastao, i Sunne, u kojem sam rođen. Oduvijek sam mislio da je ovo divno mjesto za počinak. Tu se može baciti pepeo. Osjećam se ovdje kao kod kuće.”

Dok se bliži kraju svog života, Erikson se osvrnuo na svoj put: “Moj život nije bio samo život, već bajka. Imao sam nevjerojatno sretan život, i sada moram platiti cijenu. Mislim da se svi bojimo smrti i umiranja, ali to su prirodni dijelovi života. Moramo naučiti prihvatiti ih.”

Na pitanje kako želi da ga se pamti, Erikson je odgovario: “Nadam se da će ljudi misliti da sam bio dobar čovjek, iako to možda neće svi reći. Želim da me pamtite kao pozitivnog čovjeka koji je uvijek davao sve od sebe. Nemojte žaliti, smijte se. Hvala vam na svemu. Treneri, igrači, navijači, bilo je fantastično. Pazite na sebe i živite svoj život. Zbogom.”