Fudbal već odavno nije rezervisan samo za muškarce. Na stadionima širom Bosne i Hercegovine sve je više djevojčica i djevojaka koje treniraju ovaj sport, koji je u prošlosti više bio "muški". To potvrđuje i 22-godišnja Nikolina Todorić iz Doboja. Ova svestrana sportistkinja bavila se odbojkom i karateom, u kojem ima položen crni pojas, ali ljubav prema fudbalu je prevladala.

Nailaze na predrasude

Nikolina je završila srednju medicinsku školu u Doboju, a fudbal trenira već sedam godina. Trenutno brani boje ŽNK Iskra Bugojno.

- Djevojčice i djevojke u BiH još uvijek nailaze na predrasude od strane muškog pola kada je u pitanju bavljenje fudbalom, jer se on smatra muškim sportom. Veći broj djevojčica bi se priključio kada bi mediji posvetili više pažnje ženama ne samo u fudbalu, nego u bilo kojem sportu u našoj zemlji. Druge zemlje već rade na tome i odmah se vidi napredak. Djetinjstvo sam provodila na ulici sa drugarima, a većina su bili dječaci i, samim tim, igrao se samo fudbal, tako da od malena fudbal ima posebno mjesto kod mene. Uz sport uvijek ide dosta odricanja, obaveza, propuštanja rođendana i izlazaka u svakodnevnom životu, tako da je prijateljicama trebalo vremena da to prihvate – kaže Todorić.

Nikolina je u fudbalskoj reprezentaciji BIH od osamnaeste godine.

- Trenutno sam povremeni golman A reprezentacije i standardni golman futsal reprezentacije BiH. Prošlogodišnje pretkvalifikacije za EP u futsalu u Litvaniji su nešto što ću još dugo pamtiti. Plasirale smo se dalje i trenutno se spremamo za sljedeću fazu koja nam slijedi od 12. oktobra. Tokom karijere uzore pronalazim u dosta, kako naših, tako i stranih sportista. Trenutno u Španiji imam najviše uzora od kojih učim – kaže svestrana sportiskinja iz Doboja.

Brat kapiten U-19 reprezentacije BiH u futsalu

Najveća podrška u svijetu futsala joj je, kaže, mlađi brat koji je kapiten U-19 reprezentacije BiH u futsalu.

- Uz njega i njegovo društvo sam krenula igrati prvo termine, a, nakon što su me prihvatili kao "druga" u ekipi, počela sam da radim i individualne treninge sa pojedincima, jer je u BiH teško pronaći trenera golmana u futsalu. Nakon manje od dvije godine dobila sam priliku da branim boje naše zemlje na kvalifikacijama za EP, a to najviše dugujem bratu, koji me je kritikovao kad god je trebalo, i prijateljima, koji me nisu štedili jer sam jedina djevojka u ekipi. U BiH muškarci uspijevaju živjeti od fudbala, dok je to kod djevojaka jako teško. Postoje pojedini klubovi koji dobijaju veliki budžet i gdje djevojke imaju plate 12 mjeseci, ali to je jako rijetko. U stranim zemljama je to na višem nivou, ali i standardi su drugačiji u odnosu na naše. Napredujemo kao zemlja i idemo u dobrom smjeru, ali treba vremena za to – zaključuje Todorić.