Vlasnik Šahtara Rinat Ahmetov (53) najbogatiji je Ukrajinac, čija se imovina, prema posljednjim informacijama američkog magazina Forbes, procjenjuje na 5,8 milijarda dolara i na osnovi toga je 272. najbogatiji čovjek na svijetu. No, rusko-ukrajinski sukob još i kako je umanjio Ahmetovljevo bogatstvo - prije 11 i pol godina, naime, u juni 2008., Ahmetov je bio proglašen najbogatijim Evropljaninom, tada je bio “težak”, također prema podacima Forbesa, 31,1 milijardu dolara!
Unatoč spoznaji da mu je imetak sad oko pet puta manji, ne treba se brinuti hoće li imati za “kruh i mlijeko”, a i Šahtarovi igrači mirno mogu spavati znajući da se klupski proračun i ove godine vrti negdje oko svote od 100 miliona eura.
Iskoristio pad SSSR-a
Kao i većina milijardera, ni Ahmetov se “ne sjeća” kako je zaradio prvi milijun... Ali, zato je često isticao kako je “ljubav prema rudnicima obiteljska tradicija”, budući da su mu otac i brat bili rudari. Pa je onda, je li, da im olakša život, poduzetni Rinat jednostavno kupio rudnike u kojima su kopali ugljen.
Vlasnik je niza kompanija, povezanih u holding "System Capital Management", čija su osnovna djelatnost uglavnom industrijski poslovi. U tom su holdingu rudarske tvrtke i čeličane, zatim kompanije za energetiku, razvijeni su i poslovi s ukrajinskim termoelektranama i vjetroelektranama, a u vlasništvu Ahmetova su i još neke tvrtke koje se bave telekomunikacijama, inženjeringom, financijama, nekretninama, prijevozom i maloprodajom. Uz, dakako, Šahtar...
Životna priča ovog rudarova sina prilično je zanimljiva. Sjajno se, poput naših tajkuna, snašao u počecima privatizacije u Ukrajini 1990-ih godina, odlično je plivao u “gemištu” politike i sumnjivih poslova, stvarajući i održavajući veze s utjecajnim i moćnim ljudima, pa je tako iskoristio metež nastao nakon raspada SSSR-a.
Poveznice s kriminalom
U ranijim intervjuima, kad je još bio dostupan novinarima i kad ga se viđalo u javnom životu, Ahmetov je objašnjavao kako je “početno bogatstvo stekao u ranim danima nakon raspada Sovjetskog Saveza, riskantnim investicijama u trgovini ugljenom i koksom”. Odbacivao je bilo kakve tvrdnje o “mutnim poslovima” i povezanosti s podzemljem, negirao je sumnje o kriminalnoj prošlosti, a činjenica je da dosad nije bio osuđivan ni za kakvo kazneno djelo.
Uz pomoć odvjetničke kompanije iz Vašingtona, Ahmetov je na sudu u Londonu dobio niz slučajeva kleveta protiv ukrajinskih i zapadnih medija koji su pisali o njegovoj navodnoj kriminalnoj prošlosti. A u junu 2005. godine, Odjel za organizirani kriminal ukrajinskog MUP-a, nazvao je Ahmetova “vođom organizirane kriminalne skupine”, sumnjičilo ga se, na osnovi iskaza svjedoka u policijskim bilješkama, i da je davne 1986. godine sudjelovao u mučenju i ubijanju nekog ukrajinskog poslovnog čovjeka.
Navodno je tada “propjevao” jedan član bande, ali optužnica nikad nije podignuta, a ti su dokumenti odjednom - nestali. I tako nije bilo nikakvih dokaza protiv Ahmetova, kojem je tada najbliži “suradnik” bio ondašnji ukrajinski premijer, a kasnije i predsjednik, Viktor Janukovič...
Nogomet je velika ljubav Rinata Ahmetova i u Šahtar je došao početkom 90-ih godina. Bio je klupski dopredsjednik u vrijeme dok je prvi čovjek Šahtara, ali i cijele regije Donjeck, bio Ahat Bragin, kontroverzni ukrajinski poslovni čovjek, kojeg su povezivali s mafijom.
Modernizirao grad
Bragin i Ahmetov sjedili su uvijek jedan pokraj drugoga na domaćim utakmicama, sve do 18. oktobra 1995. godine, kad se Ahmetov nije pojavio na utakmici Šahtar - Tavria u Donjecku. I u 15. minuti eksplodirala je bomba u svečanoj loži, bilo je desetak mrtvih, među njima i Bragin, kojeg su prepoznali po satu, zlatnom Rolexu, uvijek ga je nosio na lijevoj ruci! Ahmetov je poslije, naravno sav utučen, u suzama i emotivno slomljen, govorio da je zakasnio na utakmicu zbog prometne gužve.
Sljedeće godine Ahmetov je izabran za predsjednika Šahtara i u toj fotelji uživa i danas. Preuzeo je tada, dakako, i sve poslove u regiji Donjeck (koja je oduvijek bila proruska), a istoimeni se milijunski grad počeo strahovitom brzinom razvijati do 2014. godine, kad je postao središte sukoba Rusije i Ukrajine.
Primjerice, 1990-ih godina, tek je nekoliko avenija u Donjecku imalo rasvjetu, no Ahmetov je potom modernizirao grad. Dodajmo, usput, da je nakon atentata na Bragina, punih sedam godina Ahmetov živio u “zlatnom kavezu”.
- Nije uopće izlazio iz svoje vile okružene botaničkim vrtom! To je bio jedini siguran teritorij na kojem je tada mogao živjeti - rekao je svojedobno Serhij Taruta, predsjednik drugog nogometnog kluba iz Donjecka, Metalurga.
Ahmetov je ozbiljnije počeo ulagati u Šahtar početkom ovoga stoljeća. Najprije je za trenera doveo Italijana Nevija Skalu (Scalu), potom Nijemca Bernda Šustera (Schustera), ali nije bio zadovoljan njihovim radom. A dolaskom rumunjskog trenera Mirčea Lučeskua (Mircea Lucescua) počeo je u velikom broju dovoditi Brazilce i Šahtar je postao najvećom brazilskom nogometnom kolonijom u Evropi.
Ispušni ventil
K tome je modernizirao svaki segment kluba, pa je tako doveo (i skupo platio) šefa Portove skautske službe za Brazil, potom šefa liječničke službe Čelzija, pa glavnog Arsenalova čovjeka zaduženog za održavanje travnjaka. Izgradio je novi, supermoderni klupski kamp u Donjecku i Šahtar je izrastao u jedan od najjačih evropskih klubova.
Nogometni je klub Ahmetovu omiljena i najdraža igračka, zaljubio se u nogomet, koji mu je zapravo svojevrsni ispušni ventil, analiziraju zagrebačke "Sportske novosti".
