Dug je put do Sarajeva. Ali, znate šta, putevi su mnogo bolji sada nego što ih se ja sjećam. Jer, kada sam dolazio u grad te 1994., išao sam preko planine Igman i spavao u zadnjem dijelu kamiona. Tako da, putevi su mnogo bolji sada.

Ovo je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" rekao legendarni Brus Dikinson (Bruce Dickinson), frontmen "Iron Maidena" i čovjek koji je u jeku agresije na BiH i opsade glavnog grada došao u Sarajevo i svirao koncert sa svojim bendom "Skunkworks".

Drugačiji koncert

Ekipa "Avaza" susrela se s Dikinsonom noć prije spektakla „Jon Lord‘s Concerto for Group and Orchestra“, koji počinje u 20 sati u dvorani Skenderija, i u kojem je upravo on glavna zvijezda.

- Super je što sam ovdje, zadovoljstvo je vratiti se - rekao nam je odlično raspoloženi Brus dok smo sjedili u galeriji hotela "Europa".

A kako je došlo do toga da hevi metal zvijezda pjeva s više od 70 muzičara na bini, uz pratnju Zagrebačke filharmonije, objasnio nam je u nastavku.

- Džon Lord (Jon), koji je komponirao "Concerto for Group and Orchestra" prije više od 50 godina, bio je jedinstven u to vrijeme i još je, bio mi je prijatelj. Razgovarali smo prije mnogo godina o ideji da uradimo orkestralne stvari s rok muzikom. Planirali smo učiniti to, ali onda se razbolio od karcinoma pankreasa i, nažalost, preminuo. Ali je prije smrti presnimio "Concerto" s dirigentom Polom Manom (Paul Mann) i pozvao me da pjevam mali dio vokala, što je bila velika čast. I tako sam upoznao Pola Mana. Na 50. godišnjicu "Concerta" dobio sam poziv, pitali su me: "Da li bi došao da uradimo "Concerto" i neke od pjesama 'Deep Purplea' s orkestrom?" Pomislio sam: "Naravno, kako da ne." Inače sam veliki fan "Deep Purplea". Uradili smo to tada i rekli da trebamo ponoviti – prisjetio se Dikinson.

A onda se desio koronavirus.

- Morali smo odgoditi sve to, uradili smo jedan nastup u Mađarskoj, koji je bio sjajan. Kada sam vidio Sarajevo na listi... Mislim, ja nisam predložio Sarajevo, ali sam rekao: „Oh, svirat ćemo u Sarajevu. To je sjajno, jer sam imao jednom koncert tamo, koji je bio nešto drugačiji.“ I ovo sada će biti nešto drugačije - istakao je Dikinson.

Rekao je i da ne sumnja da će sarajevska publika uživati.

- Samo je pitanje koliko će glasni biti. Prvi dio je klasika, ljudi će morati slušati. Drugi dio bit će bučniji, što je sjajno, jer imate filharmoniju i rokenrol bend. Zabavno je biti frontmen ovdje. Da, drugačije je od onoga što bih inače radio, drugačiji je i pristup. Izuzetno uživam u cijelom procesu – istakao je Dikinson.

Posebna veza

Njegove simpatije prema glavnom gradu BiH su i više nego očigledne. On je objavio i autobiografiju pod imenom "What does this Button Do", u kojoj je opisao svoje iskustvo u Sarajevu te 1994. Napisao je da mu je boravak tu "promijenio način na koji posmatra život, smrt i druge ljude". Upravo za taj dio knjige smo ga pitali, a on nam je odgovorio:

- Nakon što sam se vratio iz Sarajeva, imao sam problema s bolešću. Kao što znate, imao sam rak (rak grla, op. a.) i zbog toga sam se zamislio o životu i smrtnosti. U jednom momentu, kada razmišljate, mislite da smrt djeluje veoma daleko. Ali, kada se iznenada razbolite i imate jednu takvu bolest, pomislite: "O, moj Bože, smrt može biti iza ugla." I to je bilo nešto slično onome kada sam bio ovdje, u Sarajevu. Ta spoznaja da si živ, a bilo je vrlo važno preživjeti, čak i u strašnim okolnostima u kojima su se ljudi ovdje nalazili. A jedna stvar u vezi sa Sarajevom... Ljudi su bili živi sve dok više nisu to bili, nažalost. Ali su živjeli kroz sve to što se dešavalo - i preživjeli. U dokumentarcu "Scream for me, Sarajevo" bila je jedna djevojka koja je rekla da će joj na bizaran način nedostajati rat jer, kada se završi, život više neće biti uzbudljiv tako, nikada više. I to je tragedija rata. Pa, možda muzikom možemo život učiniti uzbudljivijim, a da ne ubijamo ljude.

Sarajlijama je poručio da ih želi vidjeti na koncertu.

- Imam posebnu vezu sa Sarajevom. Volio bih se opet vratiti u budućnosti i svirati Sarajevu. Na neki način, ne znam kako, ni gdje, ni kada, ali uvijek je to u mojoj glavi, kada god sam u blizini, kažem: "Hajmo!"

"Previše glupi"

Na našu konstataciju da se neki često pitaju jesu li on i momci iz "Skunkworksa" bili normalni kada su bili spremni doći u Sarajevo usred rata, Dikinson je kroz smijeh rekao:

- Ne, bili smo normalni, samo smo bili previše glupi.

Šta očekuje publiku

- Prvih 50 minuta je "Concerto", u tri dijela je. Ono što je Džon Lord pokušao uraditi jeste da objasni šta jedan čovjek može uraditi, a šta orkestar. I posvađat će se međusobno u prvom dijelu. U drugom će možda postati malo bliži, dok će se u trećem spojiti, i bit će sjajno. To je samo prvi sat nastupa. Onda ćemo uraditi malo Džonovog instrumentalnog rada, što je slično ciganskoj muzici s orkestrom, te ćemo izvesti „Tears of the Dragon“ s cijelim orkestrom, "Jerusalem", moju solo verziju s cijelim orkestrom, a onda ćemo izvoditi pjesme "Deep Purplea" s cijelim orkestrom - kazao je Dikinson.

Ovo je nešto drugačije i za mene, nikada nisam ovoliko radio s orkestrom. Zaista uživam u tome. A Zagrebačka filharmonija je fantastična.