Svi pričaju o devetom nastavku franšize “Paklene ulice” (Fast and Furious), koja u bh. kina stiže 17. juna. Dakle, sredinom ove sedmice. Režiju potpisuje Džastin Lin (Justin).

Malo je onih koji nisu gledali sve dijelove do sada, prikovani uz male ekrane ili filmska platna, a još je manje onih koji nisu barem neki od dijelova pogledali i divili se ekipi, koja nije povezana krvlju, ali jeste porodica, kako upadaju i vade se iz teških situacija. Zajedno. A sve to uz bijesne automobile, luđačke vožnje i oružje.

Život u nedođiji

Tajris Gibson (Tyrese Gibson), osim Vina Dizela (Diesel) i Mišel Rodrigez (Michelle Rodriguez), igra jednu od glavnih uloga u “Paklenim ulicama”. On je Roman Pirs (Pearce), glavni zabavljač u ekipi Doma Toreta (Toretto).

Pirsa bije glas da je sposoban stvarati humor iz svake situacije, iako nisu sve šale u pravo vrijeme izgovorene. A teško da se može zamisliti bilo ko drugi već Tajris Gibson da ga igra. On se vraća kao nervozni, odlučni Roman Pirs, nastavlja sa zezanjem s Tejom, kojeg utjelovljuje Ludakris (Ludacris) i Remsej (Ramsey), koju igra Natali Emanuel (Natalie Emmanuel), vožnji ludih vozila i brizi o vlastitoj sigurnosti.

Nakon Džona Sine (John Sina), koji postaje dio porodice “Paklenih”, svjetska zvijezda Tajron Gibson govori u ekskluzivnom intervjuu, koji je za “Dnevni avaz” omogućio Una Film, distributer filma studija Universal Pictures.

Gibson otkriva kakav je osjećaj bio da se ponovo spoji s ekipom “Paklenih”, nabacivanja sugestija u proces pisanja scenarija i koliko je ustvari impresioniran Džonom Sinom.

Gdje ovaj put pronalazimo Romana?

- Ne znam koliko smijem otkriti, ali ću reći da u nadolazećim “Paklenim ulicama 9”, Vin Dizel, aka Dominik Toreto, i Mišel Rodrigez, aka Leti, zaista su se udaljili od ostalih. Oni, jednostavno, žive u nedođiji na farmi, totalno ispod radara. Pronalazimo ih, jer novi zlikovac prouzrokuje ozbiljnu štetu i potrebna nam je njihova pomoć. Ubacujemo ovu misiju u njihove umove i pokušavamo da budu uzbuđeni zbog toga što će učiniti nešto, ali oni, jednostavno, ne osjećaju to. Mislim da je to zanimljivo.

Duga priča

Koliko je bilo zabavno opet okupiti ekipu na setu?

- Jedni druge viđamo vrlo sporadično između nastavaka “Paklenih ulica”, jer svi nekako nastavljaju dalje i rade mnogo drugih stvari. Ljudi imaju djecu, veze, rade druge filmove i koncerte. Ali svi mi smo odrasli zajedno tokom proteklih 20 godina, tako da, kada se okupimo da radimo “Paklene ulice”, samo iznova upadamo u šale i tome da smo porodica.

Postoji li nešto što ste uvijek željeli doprinijeti Romanu, s obzirom na to da poznajete lik, i izvana i iznutra?

- Ovo je proces, malo je to duga priča. Scenarij je napisan. Poslan je meni. Ja sugeriram promjene u mom dijalogu i ponekad, također, sugeriram šta bi ostali likovi rekli ili učinili u interakciji s Romanom. Pošaljem svoje sugestije, oni uzmu sve ono što im se svidi, a odbace sve stvari koje ne funkcioniraju. Potom dođem na set i vidim sve riječi koje su im se svidjele da su u scenariju i budem u fazonu: “Vau, pogledaj šta je sve prošlo”. Kasnije, dok snimamo, ako se čini da neke riječi nemaju smisla više u kontekstu situacije, daju mi tu slobodu da smijem stvari u letu mijenjati. I to je ono gdje se može dobiti sjajan humor, kroz spontanost, tu vibru. To omogućava mojim impulsima da se pokrenu.

Imate li Vi i Ludakris slobodu da improvizirate na setu?

- Apsolutno. Svaki put. Imamo ovu stvar koju zovemo “play take”. Prvo, obavimo ono što je na stranicama, a onda kažemo: “Imamo neke ideje, možemo li ih nekoliko staviti u kutiju”. I tačno to i uradimo. Mnogo puta ono što smislimo tada završi u filmu. To je ljepota toga. Puštaju nas da letimo.

Najveći fan

Kako je raditi s Džastinom Linom?

- Poslije “Paklenih ulica 9” Džastin Lin je sada Fil Džekson (Phil Jackson, bivši NBA igrač, trener, op. a.) za mene. Imate košarkaške tenere i imate nivo luđaka Fila Džeksona, koji analizira svaku nijansu igre. Kao reditelj, Džastin djeluje na istom maestralnom levelu, proučavajući nauku “Paklenih”. Džastin je jedan od najskromniji “na zemlji” ljudi, ali, doslovno, on je Fil Džekson i Majkl Džordan (Michael Jordan) u jednom. Također, jedan je od najkompetitivnijih frajera ikada. Njegovo ime na Twitteru, vjerujem, bilo je “Trailing Johnson”, jer je najveći fan Medžik Džonsona (Magic Johnson, Earvin Johnson, košarkaš op. a.) koji postoji. Tako, u njegovim mislima, trebao je biti u NBA. U svojim mislima, on je visok dva metra i deset centimetara, igrač NBA, on je taj lik. Neko je jednom rekao: “Ja se ne takmičim, ja pobjeđujem”. To je Džastin Lin.

Džon Sina dolazi i igra Domovog brata. Kako se uklopio s ostatkom ekipe?

- Bio sam, zaista, impresioniran s Džonom Sinom, kao glumac, i vjerovao da je on Vinov brat. To je ludo na neki način. Oduševio sam se koliko je sve bilo autentično i stvarno. Poslije gledanja “Paklenih ulica 9”, prije nego sam nazvao Džona Lina ili prije nego što sam pričao s Vinom Dizelom, prvo sam nazvao Džona Sinu. A on je bio u fazonu: “Brate, nemaš pojma koliko mi ovaj poziv znači”. A ja sam bio u fazonu: “Čekaj, čekaj... Imam još komplimenata, nisam završio”. I nastavio sam. Samo sam želio da zna da me zaista oduševio i da mi se, jednostavno, svidjelo.

Leptirići u stomaku

Franšiza je zaradila bilione dolara. Šta je to što ljudi vole kod “Paklenih ulica”?

- Kada kažete bilione, zvuči čudno, jer nije to ono o čemu se radi za nas. Ustvari, radi se o odgovornosti i privilegiji da zadržimo fanove, koji su s nama godinama, da su sretni i zabavljeni. Uspjeh na blagajnama je nevjerovatan, ali nije novac taj na koji mislimo. Više je: “Tako smo sretni što radimo ovo toliko dugo i nadamo se da će se fanovi pojaviti i ovaj put, oni još to vole na isti način kako su voljeli”. U ovome smo 20 godina, to je ogromna stvar. Kao da ste oženjeni 20 godina i dok gledate svoju suprugu još imate one leptiriće u svom stomaku, jer ste toliko zaljubljeni u nju. To je ono čemu se nadate.

Pobjegao sam lijevo

Je li postojala akcijska radnja kojoj ste se radovali što ćete je snimiti?

- Da. Postoji trenutak u filmu kada, ne želim otkrivati, nas napadne mnogo loših ljudi. I Džastin se dosjetio ideje da, kada je vrijeme da svi pobjegnu desno ili lijevo, Roman je jedini koji bježi lijevo. I to se pretvorilo u nekoliko dana snimanja samog Romana Pirsa, to je bilo ludilo. Navikao sam da radim mnogo scena sa svima, da je bilo skoro neugodno što snimam tri ili četiri dana sam, jer volim kolaboraciju i volim raditi stvari sa svojim kolegama. Volim tu zafrkanciju, energiju. Ali to je bila velika akcijska scena s dosta ludih stvari koje se događaju. Kada sam to vidio u filmu, rekao sam: “Pa, nije mi se svidjela ideja da to solo radim, ali ovo je, definitivno, nešto što rade rok-zvijezde, stvarno je super". Pustite Romana da leti malo, bejbe.