Porodica „Paklenih ulica” vraća se s još više uzbuđenja i ludila u vozilima, a sve to je obavijeno šarenim likovima i na lokacijama širom svijeta. Deveti nastavak ove megapopularne franšize u bosanskohercegovačka kina stiže 17. juna.

Dominik Toreto (Dominic Toretto), kojeg igra Vin Dizel (Diesel) i Leti (Letty), koju utjelovljuje Mišel Rodrigez (Michelle Rodriguez) zadovoljni su mirnim porodičnim životom s malim Brajanom (Brian).

 Nadrealno, čovječe

Barem sve dok se ne vrate u svijet pun opasnosti. Ovog puta suočavaju se s opasnom prijetnjom, onom koja obnavlja stare rane, posebno za Doma.

Džon Sina (John Cena) pridružuje se timu u ulozi Džejkoba Toreta (Jakob Toretto), Domovog davno izgubljenog mlađeg brata, koji gori od osvetničkih osjećaja prema njemu.

Svjetska zvijezda Džon Sina govori u ekskluzivnom intervjuu, koji je za “Dnevni avaz” omogućio Una Film, distributer filma studija Universal, o pridruživanju dobro uhodanoj glumačkoj postavi, vlastitom viđenju “Paklenih ulica”, ali i onome šta mu se svidjelo tokom snimanja u Škotskoj.

Kako je ekipa “Paklenih ulica” pristupila Vašoj ulozi?

- Zapravo, to pitanje postavljam sebi mnogo, jer izgleda pomalo kao čudo. Više puta su mi se obraćali da upoznam Vina, on je samo želio razgovarati i upoznati me. A ti razgovori doveli su do toga da pita želim li dobrodošlicu u porodicu. I, nakraju, ponudio mi je ulogu Džejkoba Toreta. Da se vratim na početak izjave, da mi neko pruži ruku i želi da upoznam Vin Dizela, to je toliko mitsko, a onda su događaji nakon toga bili baš nepredvidivi, toliko suludi. Sve je to nadrealno, čovječe. Dugo se očekivalo, ali “Paklene ulice 9” napokon će izaći u kinima, a ono nadrealno će uskoro postati vrlo stvarno.

Kakvo je bilo Vaše iskustvo s prethodnim filmovima prije nego što ste se pridružili timu? Jeste li ih gledali?

- Mislim da od mnogo toga što ovu priliku čini posebnom jeste i to što sam fan cijelog života. I gledao sam sve filmove ranije, ali, svakako, prvo što sam uradio, kad mi je ukazana prilika, bilo je da ih ponovo pogledam. I bilo je sjajno, jer je prilika značila da mogu pogledati i scenarij da vidim koja će biti moja uloga. Pročitate priču i tada razumijete da “Vau, ovo je stvarno veliki dio svih ovih filmova”. Odgovorit će na mnoga pitanja i uzdrmat će neke glave i oduševiti ljude. A ovo su samo riječi na papiru, a ne akcija na ekranu. Odrastao sam s porodicom “Paklenih”, gledajući prvi film i s obzirom na to da sam bio mladić kojeg su zaista zaintrigirali “modovi” automobila i kultura tjunera, ali i automobili, odrastajući poput fana da prihvate “Paklene ulice” onakvim kakvi jesu. A to je nešto nalik na tip filma globalnog superheroja s normalnim ljudima koji su sposobni raditi nevjerovatne stvari, koje se snimaju širom svijeta, i čini se da svi uživaju preuzimajući vlasništvo nad tim dijelom. I to je fantastično i radi se o porodici koja okuplja ljude. Suludo je biti čak i fusnota u jednom od poglavlja ove nevjerovatne franšize, ali ona nastavlja da pruža i zabavlja fanove širom svijeta, jer, ne samo da će akcija pružiti, već i pitanja koja će postavljati ljudi dok napuštaju kina. Mislim da će to biti stvarno zabavno.

Kada kročite na set, da li ekipa nudi dobrodošlicu?

- Da, ali to morate zaslužiti i to je sasvim uredu, a to sam zapravo i cijenio. Govorite o 20 godina naslijeđa. A ako to počnu poklanjati, onda to ne znači ništa. Dakle, ovo je vrlo uska grupa, izuzetno su gostoljubivi i izuzetno fini. Ali nije da svaki pojedinac prođe kroz vlastitu procjenu kako bi otkrio šta je u vašoj osnovi. I to mi ne smeta, jer je to vrlo sličan proces u WWE-u (World Wrestling Entertainment). Imate sve ove izvođače koji iz dana u dan riskiraju svoje živote za ovaj entitet, za koji želimo da budemo veći, bolji i fenomenalniji, isti kao i “Pakleni”. A onda, ako novi izvođač uskoči, osjećate se poput: "Doveo sam nas do ove tačke, koja je stvarna svrha i što je u osnovi - ako je ta osoba, da li je prava osoba?". A, možda, otkrit ćete da imate drugačiju perspektivu gledanja na stvari, a, također, pronaći ćete zajednički interes i zajedničku vezu želje za snimanjem najboljeg filma “Paklene ulice”, izuzetno su gostoljubivi i otvoreni, a porodica je odličan opis glumačke ekipe.

Izgubljeni brat

Ko je Džejkob kad ga vidimo u filmu?

- Džejkob je Domov davno izgubljeni brat i kad gledate “Paklene ulice 9” saznat ćete zašto. Moj skup vještina uključuje da budem jači, brži, inteligentniji od Doma. Dakle, prvi put Dom ima neprijatelja, koji, ne samo da posjeduje sve njegove vještine, već i u većem kapacitetu. Ipak, mislim da je ovo ključno, i zaista to volim – ja, također, predstavljam Domovu prošlost. A moglo bi biti da će ljudi zauzeti stav da postoji metaforična simbolika da zaista ne možete pobjeći od svoje prošlosti. A ako niste spremni suprotstaviti se određenim dijelovima, nakraju ćete morati, ako želite ići naprijed. I, evo, imamo Doma Toreta, koji proživljava rane faze očinstva, ali on dostiže blokadu, jer nije u stanju da se približi tom momentu u svojoj prošlosti. Sviđa mi se činjenica da je prošlost, s kojom se nije suočio, njegova krvna porodica i činjenica da se sada suočava s protivnikom koji je u svakom pogledu vještiji od njega.

Kada ste dobili scenarij “Paklenih ulica 9”, je li Vaša historija uživanja u franšizi obogatila to i jeste li nešto željeli pridonijeti Džejkobu, a što, možda, nije bilo u scenariju, što ste željeli istražiti?

- Kada sam prvi put vidio scenarij, bio sam uzbuđen što sam ga pročitao. Trebalo je oko 20 minuta da ga pročitam. To je nevjerovatna vožnja uzbuđenjem koja ima toliko iznenađenja, posebno ako ste fan. Ono što mi se sviđa kod “Paklenih ulica 9” je da to nije samostalan film, on veže prošlost u sadašnjost i gleda prema budućnosti. Ali, ako niste ranije gledali film “Paklene ulice”, možete sjesti i uživati u ovom dijelu. Rijedak je to slučaj da ne morate vidjeti prvih osam dijelova da biste uživali u ovom, ali ako jeste, i bili ste posvećeni, zaista ćete dobiti vožnju punu uzbuđenja s nekom svrhom i radovat ćete se sljedećem.

Što se tiče onoga što sam želio donijeti Džejkobu, s obzirom na to da sam davno izgubljeni brat najutvrđenijeg lika u franšizi, ja u osnovi dobijem perspektivu otkucaja srca “Paklenih”. Umjesto da tragam za onim čime bih mogao doprinijeti, zaista sam imao povjerenja i vjere u svoje vještine i pripremio se koliko sam mogao u pogledu gledanja filmova i pokušaja da razvijem ono što mogu ponuditi, ali to je zapravo bilo samo slušanje Džastina (Justin Lin, reditelj filma op.a.), koji se vratio posebno da veže određene krajeve priče, i Vina, koji je tamo od početka svega ovoga. Sve što sam zaista trebao jeste slušati, a zatim primijeniti savjet. Potom sam izabran za vještine koje sam imao i za koje sam dao sve od sebe da ih prikažem kada su me pozvali.

Akcijske scene

Govorili ste o pripremama. Jeste li se dodatno pripremili? Fizički ili psihički?

- Bavio sam se mnogo više psihološkom i mentalnom gimnastikom, jer znam da je naslov: “Pratite trening Džona Sine u “Fast & Furious 9”. Ali trening “Paklenih ulica” je isti kao i svakodnevni. Fitnes, snaga i wellness dio su mog života i jedina stvar koja se promijeni tokom filma je to što ponekad radim po drugom rasporedu zbog filmskog sata, to je sve. Ali ne moram ništa mijenjati. Uvjeren sam u ono što mogu, svjestan sam i onoga što ne mogu. Mislim da su sve akcijske scene orijentirane prema mojoj vrsti stila i onome što mogu učiniti i ne traže od mene da budem neko ko nisam, zbog čega aplaudiram “Paklenim”. Što se tiče psihološkog rada, morate se staviti na mjesto brata, brata s vrlo zategnutom vezom zbog vrlo specifičnog niza okolnosti koje će ljudi vidjeti u filmu. To je zabava u procesu pripovijedanja, kreativni proces, da se stavite u te situacije. Svako ima drugačiju metodu, to je zaista zabavno raditi.

Jeste li razgovarali s Vinom o tome kako bi lik trebao oživjeti?

- Da, naravno. I, također, mislim da je važno, iako je ovo samo kroz moj objektiv, ja sam lik. Ovo je pristup koji sam zauzeo za WWE i zaista me nije iznevjerio. Ja sam figura na tabli. Možete biti pijun, top, kraljica, kralj, lovac, štagod, ali vi ste figura. A jaki ste samo koliko i osoba koja pomiče figure. Obično sam postigao najviše od svojih mogućnosti kada sam razumio svoj dio i razumio svoje sposobnosti i pokušavao da prevaziđem te mogućnosti, ali ne pretvarajući se da sam osoba iza ploče koja pomiče sve figure. Dakle, kad imam priliku slušati Džastina ili Vina ili, u nekom drugom dijelu izvedbe, Vinsa (Vince McMahona, izvršnog direktora WWE-a, op. a.) ili bilo koju osobu koja je odgovorna za premještanje figura, oni mi najbolje kažu kako mogu raditi kao svoja figura. I važno mi je da ostanem u svojoj traci u hijerarhiji. Težiti za većim, ali činiti najbolje što mogu kao moja uloga. Dakle, nije baš da želim ući u “Paklene ulice” kako bih promijenio dinamiku filma. Ne, samo želim biti stvarno kul dio slagalice. A slušanje Vina bilo je ključno.

Džastin je reditelj koji je čuvao filmove u najnovijoj eri s povremenom pauzom. Radili ste s puno reditelja, pa kako je raditi s njim?

- Džastin je nevjerovatan. U svakom svojstvu. Film “Paklene ulice” je globalni poduhvat, a posebno jer se snima širom svijeta, pa publika širom svijeta može osjećati kao da je snimljen u njihovom domu i može se povezati s filmom. On mora upravljati globalnim snimanjem i upravljati nemogućom akcijom i on to voli. Jer u ovom dijelu on je bio u fazonu: “Ne, mi radimo praktično...”, "Da, ali mi već radimo stvari koje nisu stvarne”, "Učinit ćemo to stvarnim, ne brinite zbog toga”. A povrh toga, dolazi do premještanja svih figura i morate upravljati svim dijelovima, jer su svi ti dijelovi toliko strastveni i toliko kreativni da vas svakodnevno bombardiraju s ljudima koji vam u osnovi govore kako da radite svoj posao. Ali, on upravlja svima, pokušava nemoguće i izvodi uspješno, te mu je velika strast što može snimati širom svijeta kako bi cijelom svijetu dao komadić ovog filma i znao da je njihov kao i od svih ostalih. Nevjerovatan je, apsolutno nevjerovatan.

Ugrožena sigurnost

Je li bilo nešto izazovno za snimiti ili neki trenutak u kojem ste znali da se morate odmaknuti i pustiti kaskaderski tim da preuzme?

- Što se tiče izbora između onoga što možete, a šta ne uraditi, uvijek se oslanjam na profesionalce. Kad kažu da je vaša sigurnost ugrožena, ne trebam dokazivati svoju čvrstinu ili fizičku vrijednost, svaki dan se pogledam u ogledalu i shvatim da sam dovoljan, i to je sjajno. Ako mogu nešto učiniti, želio bih to učiniti, želio bih doprinijeti, ali kada se profesionalci umiješaju i kažu: “Ne želimo da to radite, želimo to učiniti s duplerom”, ne osjećam se loše. Jer znam da je osoba, koja ulazi u moje cipele, mnogo kvalificiranija u akciji od koje se traži da to učini, nego ja. I to će, jednostavno, biti bolje za cijeli film. Ako se glavni izvođač povrijedi, film se gasi. A vrijednost kaskadera je neprocjenjiva, jer oni uđu i kažu: “Učinit ćete nešto nevjerovatno opasno? Ja ću biti osoba koja će to učiniti". Shvatam to. Najteža stvar bila je konceptualizacija sukoba brata i brata, jer ti sukobi moraju biti visceralni, jer ste povezani na način da to nije samo stvar dobrog i lošeg momka. Povezani ste na drugačiji način od toga. Shvatiti šta je to značilo bio je najveći izazov.

Vi i Vinov lik se hrvate dobar dio filma. Je li bilo zabavno?

- Biti u fizičkom obračunu s Vinom Dizelom kao Dom Toreto i ja kao Džejkob Toreto, njegov brat i glavni neprijatelj, to je glavni događaj u “Wrestlemaniji”. To je ono čemu bi svi težili. Naravno, to je najveća globalna faza svih protiv najprepoznatljivijeg lika u franšizi i vi ste tamo s istim prezimenom i borite se za prevlast, ovaj stol je već postavljen za to.

Dobio sam priliku

Da li predviđate druga pojavljivanja ako se ukaže prilika?

- Što se tiče budućnosti onoga što je moje sudjelovanje u “Paklenim ulicama”, ne razmišljam o tome. I mislim da je to sjajan način da postavim očekivanja nad kojima nemam kontrolu i kojima je nemoguće upravljati. Ne gledam na to tako, toliko sam zahvalan da čak i ako je ovo sve, otvoreno i zatvoreno, vidimo se, ćao, dobio sam priliku. Moram nositi taj križ, a to je vrlo rijedak komad. Dakle, umjesto da nagađam o onome što može biti, ako mi se ukaže prilika, posvetit ću joj sve što mogu, ali umjesto da to radim, prigrlim ono što se dešava ispred mene, a to su “Paklene ulice 9”.

Dom Toreto okuplja ljude

Jeste li imali vremena za druženje s ekipom?

- Ne samo da je bilo vremena, već imajte na umu da smo cijeli ovaj film snimili prije pandemije, pa ne samo da je bilo vremena, već je i ohrabreno. Vin, koji orkestrira život vrlo sličan Domu Toretu, okuplja sve ljude. To je kao: “Hej, radimo ovo, volio bih da se svi sretnu, svi ćemo se samo družiti, jest ćemo, zabavljati se, razgovarati, bit ćemo jedni s drugima, dijeliti svoja mišljenja i raspravljati se ili raditi bilo što drugo”. Nema veze, podsjetio me iznimno na porodična okupljanja, to je poput velike nedjeljne večere sa svima. On je važan za okupljanje svih.

U Škotskoj sam postao ljubitelj viskija

Je li Vas neko mjesto, od svih na kojima ste imali priliku snimati, posebno dojmilo?

- Bilo je... Postao sam pomalo ljubitelj viskija “Single malt”! Imali smo priliku otići u Škotsku nakratko i to mi je bilo dovoljno da uživam, ali želim se vratiti tamo. Dakle, zaista se radujem povratku u Škotsku. Ali što se tiče “Single malta”, kada vozite brzo i žestoko ne možete ga piti! Možete ga pomirisati i spustiti čašu.