Bh. reditelj Dino Mustafić ima pune ruke posla. Posljednjih dana februara na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS) bit će upriličena premijera predstave "To nikad nigdje nije bilo", čiju režiju potpisuje Mustafić, a koja je rađena prema motivima romana Tvrtka Kulenovića "Istorija bolesti".

Nije slučajno ni što se predstava radi u godini kada se proslavlja 100. rođendan NPS-a.

Bezizlazne situacije

O predstavi, pandemiji, nebrizi vlasti govorio je Mustafić za "Avaz".

- Imamo vrlo zanimljiv i intiman teatarski proces koji ću pamtiti po mnogim aspektima, uvjetima rada u pandemiji, intenzivnoj i iskrenoj razmjeni emocija s glumcima, nadahnutim autorskim saradnicima, pijetetnom scenskom materijalu prema mom profesoru Tvrtku Kulenoviću i svojim sugrađanima kojima i posvećujemo ovu predstavu kao kolektivno sjećanje na period kada smo bili uzvišeni. Naslov predstave je replika iz romana "To nikad nigdje nije bilo!", izraz koji često čujemo i izgovaramo u neviđeno teškim i bezizlaznim situacijama, ali u našoj predstavi i kao metaforu svijeta kojeg više nema – kazao je Mustafić.

Probe su uveliko u toku, a reditelj je istakao da svoje predstave bazira na glumcima.

- Moj rediteljski odnos se ne iscrpljuje samo prema prema glumcu kao umjetniku nego kao umjetniku i čovjeku. A imam sjajne ljude oko sebe, samo tako vjerujem u dobru predstavu. Režija počinje izborom glumaca, to je za mene kreativni čin. Tražim, u odnosu na priču i karakter predstave, one glumce koji mogu kreirati uloge u koje mogu povjerovati kao oko predstave. Zato radim često s velikim brojem glumaca i kombiniram iskustvo i mladost, tehniku i zanos, istinitost i maštovitost - iskren je bio Mustafić.

U Kulenovićevom romanu prepoznaje fragmente sopstvenog iskustva, a koje se odnosi upravo na Sarajevo.

- Sarajevo je za mnoge sudbinski i mitski grad, gdje je, prema Eriku Hobsbaumu, započelo 20. stoljeće, a onda se tamo i završilo u najdužoj vojnoj opsadi moderne historije.

Pod silinom udaraca koje je preživljavalo, Sarajevo je pokušavalo očuvati svoj identitet i svoje postojanje braneći se od agresije, slika destrukcije i nasilja. U sarajevskim teatrima postavljene su 182 premijere. Teatar pod opsadom pokazao je koliko umjetnost u teškim vremenima znači svakom čovjeku i koliko mu može pomoći da izdrži nemoguće. Moji su prvi profesionalni koraci bili u tom vremenu, što je odredilo moj odnos prema teatru kao mjestu intenzivnog susreta i razmjene energetske, duhovne, emocionalne, misaone i čulne komunikacije između gledalaca i izvođača. To je njegova estetska, pa, ako hoćete, i ontološka suština – istakao je Mustafić.

Dodaje da je 100 godina NPS-a veliki jubilej te važan dokaz prisutnosti scenske umjetnosti u Sarajevu.

- Ujedno, to je i naša obaveza, da ovu centralnu pozorišnu kuću, s jedinim baletom i operom u državi, tretiramo s više pažnje. Istovremeno savremeno, umjetnički vođeno pozorište jeste na državnom budžetu i ne smije se prikloniti trivijalnosti i komercijalnosti, već mora zastupati opće društvene interese, a i ti interesi su sasvim suprotni onome kako se oni obično shvataju u provincijskim sredinama. NPS mora sačuvati svoj nesumnjivi umjetnički doprinos i potencijal za umjetničku i društvenu emancipaciju – kazao je ovaj bh. reditelj.

Korumpirani sistem

Ne krije svoju razočaranost odgovorom bh. vlasti na pandemiju koronavirusa.

- Odnosi nam ljude. Ovaj razgovor vodimo u trenutku kada se ni na vidiku ne vidi početak imunizacije, koja se uveliko dešava u regionu. Ostat će moja trajna i velika bol jer sam izgubio dragog prijatelja i velikog glumca Dragana Jovičića, koji je preminuo usljed COVID-19 infekcije. Zar treba pasti još mrtvih glava kako bi se nesposobni i korumpirani partokratski sistem trgnuo i zaštitio naše živote - upitao se Mustafić.

Ogorčen je i nebrigom prema umjetnicima, slobodnjacima koji „nisu dobili fening pomoći iako pripadaju jednoj od najugroženijih profesija pogođenih pandemijom“.

- Ja ovo najodgovornijim u državi nikada neću zaboraviti niti oprostiti, uvijek ću ih podsjećati da su bili dio režima koji je ubijao svoje sunarodnjake neradom i nemarom. To nikad nigdje nije bilo – zaključio je Mustafić.

Detalji njegovog filma, prvog nakon "Remakea"

Mustafić radi i na filmskom projektu "Paviljon", prvom nakon njegovog filma "Remake".

- Tome se radujem kao velikoj avanturi i nakon duže pauze na igranom filmu ponovo sam u prilici da radim. Viktorova novela je poslužila kao scenarij koji potpisuje u koautorstvu s Emirom Imamovićem Pirketom na crnohumornoj priči. Pobunjenici koji pripadaju populaciji 65 plus dižu ustanak u Paviljonu / Domu umirovljenika, što za posljedicu ima uspostavu novog unutrašnjeg poretka, čiji kreatori ne prezaju od brutalnog nasilja u pokušaju da se osvete za svu nepravdu i patnju koju su preživjeli - otkrio nam je Mustafić.