Muharem Serbezovski (68), pjevač, kompozitor, pisac, prevodilac i magistar prava, obilježio je lani impozantnih 50 godina karijere.
Mada zbog posla kojim se bavi, živi na točkovima, Serbezovski često ističe da najviše vremena provodi u Beogradu, a često putuje i u Njemačku, gdje je njegova porodica.
Druga strana medalje
Telefonskim pozivom zatekli smo ga upravo dok se spremao na put za Njemačku, gdje će, kako kaže, spojiti ugodno s korisnim.
- U Njemačkoj imam zakazana neka gostovanja, ali tamo je i moja porodica pa se dodatno radujem, jer ću produžiti boravak – kazao nam je Serbezovski.
Odrastao je u najvećem romskom naselju na Balkanu Šuto Orizari u Skoplju, u jedanaestočlanoj porodici. Počeo je da pjeva kao 14-godišnjak, kad je, zbog siromaštva, morao da počne zarađivati. Od tada je objavio pedesetak albuma, a njegove brojne pjesme spadaju u najveće hitove narodne muzike, poput “Ramo, Ramo, druže moj”, “Zašto su ti kose pobelele, druže”, “Sine moj”, “Za venčanim stolom”... Za mnoge od njih ljudi vjeruje da su romske narodne.
Preveli ste na romski jezik Kur'an i Bibliju. Kako stižete sve?
- Tako je, a trenutno privodim kraju prijevod Buharijeve zbirke hadisa. Podjednako radim nekoliko stvari. Moj otac je uvijek govorio da se sve može kad se hoće. Umjesto da se probudiš u osam, probudiš se u šest pa barem pola sata nešto radiš i za trideset, četrdeset godina, kad se okreneš iza sebe, vidjet ćeš da je sve to vrijedilo, da si napravio veliki posao – kaže nam Serbezovski.
Kako gledate na 50 godine karijere iza Vas?
- Kao pripadnik nacionalne manjine, veoma sam zadovoljan, jer niko od mojih Roma nije radio i neće ni raditi, jer ko će natjerati Roma ili Ciganina da dvadeset-trideset godina piše? Nemaju oni vremena za to. No, ima tu druga strana medalje.
Koja?
- Često me djeca Alisa i Durmiš pitaju na koga ličim, ja im uvijek kažem da ličim samo na velikane. Dok dišem, želim da ostavim što više stvari iza sebe. Ali, ne praznih stvari. Preveo sam mnogo stvari i želim da zaokružim jednu cjelinu.
Šta Vam je bilo najteže u karijeri s obzirom na to da, kako kažete, pripadate nacionalnoj manjini?
- Milion puta sam pomislio da odustanem od karijere. Najteže mi pada kad imam slobodnog prostora i ne radim ništa, jer me rad održava u životu. Ako imam slobodnog vremena, to je za mene dosadno. Hvala Bogu, dao mi je sposobnost da mogu da se isključim. Kad radim kod kuće, u bučnoj atmosferi, moji ukućani mogu da se svađaju, mašine sve da rade, meni to ne smeta, jer se isključim, u svom sam svijetu. Zamislite koliko vam mira i koncentracije treba kad prevodite Božije riječi, a ja taj mir imam u sebi.