ŽIVOTNA PRIČA

Muharem Serbezovski: Ne plašim se smrti

Odrastao je u najvećem romskom naselju na Balkanu Šuto Orizari u Skoplju, u jedanaestočlanoj porodici

Serbezovski: Ne plašim se ni smrti niti godina. Arhiv

Razgovarala: Enisa SKENDEROVIĆ

25.2.2019

Muharem Serbezovski (68), pjevač, kompozitor, pisac, prevodilac i magistar prava, obilježio je lani impozantnih 50 godina karijere.   

Mada zbog posla kojim se bavi, živi na točkovima, Serbezovski često ističe da najviše vremena provodi u Beogradu, a često putuje i u Njemačku, gdje je njegova porodica.

Druga strana medalje

Telefonskim pozivom zatekli smo ga upravo dok se spremao na put za Njemačku, gdje će, kako kaže, spojiti ugodno s korisnim.

- U Njemačkoj imam zakazana neka gostovanja, ali tamo je i moja porodica pa se dodatno radujem, jer ću produžiti boravak – kazao nam je Serbezovski.

Odrastao je u najvećem romskom naselju na Balkanu Šuto Orizari u Skoplju, u jedanaestočlanoj porodici. Počeo je da pjeva kao 14-godišnjak, kad je, zbog siromaštva, morao da počne zarađivati. Od tada je objavio pedesetak albuma, a njegove brojne pjesme spadaju u najveće hitove narodne muzike, poput “Ramo, Ramo, druže moj”, “Zašto su ti kose pobelele, druže”, “Sine moj”, “Za venčanim stolom”... Za mnoge od njih ljudi vjeruje da su romske narodne.

Preveli ste na romski jezik Kur'an i Bibliju. Kako stižete sve?

- Tako je, a trenutno privodim kraju prijevod Buharijeve zbirke hadisa. Podjednako radim nekoliko stvari. Moj otac je uvijek govorio da se sve može kad se hoće. Umjesto da se probudiš u osam, probudiš se u šest pa barem pola sata nešto radiš i za trideset, četrdeset godina, kad se okreneš iza sebe, vidjet ćeš da je sve to vrijedilo, da si napravio veliki posao – kaže nam Serbezovski.

Kako gledate na 50 godine karijere iza Vas?

- Kao pripadnik nacionalne manjine, veoma sam zadovoljan, jer niko od mojih Roma nije radio i neće ni raditi, jer ko će natjerati Roma ili Ciganina da dvadeset-trideset godina piše? Nemaju oni vremena za to. No, ima tu druga strana medalje.

Koja?

- Često me djeca Alisa i Durmiš pitaju na koga ličim, ja im uvijek kažem da ličim samo na velikane. Dok dišem, želim da ostavim što više stvari iza sebe. Ali, ne praznih stvari. Preveo sam mnogo stvari i želim da zaokružim jednu cjelinu.

Šta Vam je bilo najteže u karijeri s obzirom na to da, kako kažete, pripadate nacionalnoj manjini?

- Milion puta sam pomislio da odustanem od karijere. Najteže mi pada kad imam slobodnog prostora i ne radim ništa, jer me rad održava u životu. Ako imam slobodnog vremena, to je za mene dosadno. Hvala Bogu, dao mi je sposobnost da mogu da se isključim. Kad radim kod kuće, u bučnoj atmosferi, moji ukućani mogu da se svađaju, mašine sve da rade, meni to ne smeta, jer se isključim, u svom sam svijetu. Zamislite koliko vam mira i koncentracije treba kad prevodite Božije riječi, a ja taj mir imam u sebi.

Serbezovski na početku karijere: Na sceni 50 godina

Ostaviti trag

Otkrijte nam kako ste postigli taj mir?

- Mi smo narod koji voli “rekla-kazala”. Volimo da se bavimo i opterećujemo tuđim problemima, a ja sam operisan od toga, odbacujem to, jer moj mozak je rezervisan samo za ono što ja mislim da je dobro. I onda, kad slušam sagovornika, ja čujem samo ono što valja, to mi je ostalo od mog oca. On, kad mi je davao savjete, govorio mi je: “Ja te savjetujem, a ti baci sve što ti ne odgovara, a uzmi ono što je najbolje za tebe.” Ne režiram svoj život, radim po osjećaju, ono što mi je prioritet u tom trenutku, nikad ništa ne planiram i zato mi dobro ide.

Plašite li se starosti, smrti?

- Ne plašim se ni smrti niti godina, jer znam da ona mora doći svakome od nas, to je neminovno. No, isto tako molim Boga da sve ide po redu. Meni je smrt isto kao i život. Ne gledam ništa rapidno da se mijenja, osim toga što ćeš promijeniti svijet i ostati gladan, u smislu da ćeš željeti da još nešto doprineseš na ovom svijetu i ostaviš neki trag iza sebe. Bog nas je stvorio da ostavimo neki trag na Zemlji, a ne da samo prođemo Zemljom.

Na koncu, da li bi to bila Vaša poruka o smislu života?

- Upravo tako, sve ste shvatili.

Šaban nije imao mrlje u karijeri

- Ljudi ne razmišljaju o tome da je nama, estradnim ličnostima, svakog dana glava u torbi, jer stalno moramo da putujemo. Mahom su tako pjevači nastradali. Djeca su me probudila sa suzama u očima i rekla mi da je umro Šaban. On je ostavio veliki trag iza sebe, jedan je od velikih graditelja mostova kojima prolaze razni ljudi, razne dobi i nacionalnosti. Bio je izuzetan interpretator. U globalu, narodna muzika nije ništa izgubila, jer se svakog dana rađaju novi talenti, ali u pitanju je samo kvantitet, jer gubimo na kvalitetu. Svi kvalitetni pjevači su otišli. Otišla su dva velika čovjeka koja su harala decenijama, a to su Sinan Sakić i Šaban Šaulić. Pedeset godina da čovjek živi, a da nema mrlje u karijeri, to je velika stvar, a jedan od njih je bio Šaban – rekao je Serbezovski.

Poruka pjesme “Za venčanim stolom”

Vašu karijeru obilježila je i kultna pjesma “Za venčanim stolom”.

- To je poruka za mlade koji nisu otresiti, nisu raščistili sa stvarima iz prošlosti. Ima mnogo pjesama takvog tipa, ali ta pjesma nosi posebnu poruku. Ostat će za sve generacije.

Platonska ljubav s Usnijom Redžepovom

- Volio sam Usniju Redžepovu, ali to je bila mladalačka ljubav, zajedno smo bili u jednom kulturno-umjetničkom društvu. To je bila više platonska ljubav. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.