Nova sezona popularnog šoua „Tvoje lice zvuči poznato“ na Novoj BH počinje se večeras u 20.15 sati.
Izvedbe takmičara ocjenjivat će četveročlani žiri kojeg čine Renata Končić Minea, Goran Navojec, Mario Roth i Enis Bešlagić.
Minea je u intervjuu za „Avaz“ kazala da gledaoce očekuje prije svega puno dobre zabave, pozitive, smijeha, fenomenalnih kandidata koji su zaista zaslužili biti u ovoj emisiji.
- Naravno tu je i najbolja energija žirija koji će dati sve od sebe da svojim komentarima doprinese cijeloj emisiji. Imamo ispred sebe zaista fenomenalne kandidate od kojih očekujemo puno jer su na samom početku visoko podigli ljestvicu. Mislim da će ovo biti jedna pozitivno luda sezona prepuna zabave i moram priznati da joj se ja baš jako veselim – kaže Minea.
Probijam granice
Je li teško sjediti u žiriji ovog takmičenja?
- Zaista nije lako. Ja nisam osoba koja voli nekome suditi ili govoriti što je dobro, a što nije. No zbog same činjenice da sjedim u žiriju, očekuje se od mene da tako nešto i kažem. Međutim ja sam blagonaklona i u samom startu cijenim sve te kandidate i poštujem njihovu hrabrost da se nalaze u ovim ulogama. Oni koji se nisu našli u toj ulozi zaista ne znaju koliko je teško transformirati se u druge osobe. Tako da u samom startu imam veliki plus prema svima njima i neću biti stroga. Iz svega što naprave izvlačit ću maksimalno ono najbolje što se bude dalo izvući. Naravno da će biti neko malo više, a netko malo manje dobar i najteže je nekome dati tu najnižu ocjenu jer svi oni zaslužuju velike pohvale samim time što su u ovim ulogama. Nije jednostavno sjediti u žiriju i ja sama s time probijam neke svoje granice, ali vjerujem da ću biti blaga i dobra prema njima te da ću nekim svojim savjetom ili iskustvom, s obzirom na to da sam i sama bila kandidat u prvoj sezoni, olakšati taj njihov put.
Zove li Vas više iko pravim imenom?
- Prošlo je dosta vremena otkad nosim to svoje ime Minea. Renata me zovu prijatelji, porodica i oni koji su mi u privatnom životu oduvijek bliski. Za njih sam bila i ostala Renata. Minea je došlo s nekim mojim godinama i moram priznati da sam prihvatila to ime kao da ga oduvijek nosim. Nikad nisam zamjerala ljudima, bilo mi je svejedno kako će me zvati jer sam sama i odabrala to ime. Međutim, kad sam u poslu i svemu što je vezano uz muziku, televiziju i voditeljski posao, ljudi me zovu Minea i to je nešto što je meni zaista prirodno i ne radim nikakvu razliku kako me tko zove jer sam se već odavno suživjela s tim imenom.
Jeste li Vi više voditeljica ili pjevačica?
- Muzika je moja velika ljubav i pjevanjem sam se počela baviti, kao što sam više puta naglasila, sasvim slučajno. Nikad nisam mislila da ću biti pjevačica i da ću se baviti ovim tipom posla. Kad sam ušla u te vode, ljubav se rodila na prvu – obožavam pjevati, budim se i liježem s glazbom i ne može mi proći dan bez da posvetim neke minute slušanju glazbe. Ne mogu zamisliti svoj život bez muzike, kako ni bez svojih koncerata i tog načina života koji je već toliko dugo kod mene prisutan. Voditeljstvo je također došlo slučajno u moj život i kako su to dvije bliske grane i sve je povezano s kamerama i televizijom, od prvog dana nisam imala nikakvu zadršku oko voditeljske uloge, dapače, prihvatila sam je objeručke i uživala sam u njoj od starta. Teško mi je odgovoriti što mi je draže – nema tu konkretnog odgovora. Samo mogu reći da volim to što radim i rijetka sam od onih koji imaju privilegiju svoj posao nazivati ljubavlju. Meni je svaki dan novi izazov, svaki put me čeka neka drugačija obaveza jer niti jedan koncert i niti jedna emisija nisu isti. Toliko uživam u svemu tome da sam zaista zahvalna na svemu što mi je u životu pruženo.
Upravo je odabran predstavnik Hrvatske na Eurosongu. Vaš komentar?
- Mislim da Hrvatska nakon dugo dugo vremena prima pozitivne komentare sa svih krajeva svijeta. Svi oni koji prate Evroviziju dali su nam podršku, a o svemu tome govori i činjenica da smo trenutno prvi na Eurosong ljestvici, što uopće ne znam je li se ikad dogodilo. Zaista sam sretna što Hhrvatska šalje tu jednu mladu i pozitivnu energiju koju je prepoznao cijeli svijet. Iskreno se nadam da ćemo nakon dugo vremena doći do te pobjede, ali prvenstveno drago mi je zbog te mlade osobe koja nam je donijela radost. Ima moju apsolutnu podršku i drago mi je što ćemo upravo s tom pjesmom otići na Evroviziju.
Kakve spone imate s publikom u BiH?
- Moram priznati da BiH u mom srcu ima posebno mjesto. Doduše zadnjih godina jako rijetko posjećujem Bosnu jer su mi nekako koncerti u zadnje vrijeme bili više posvećeni na Hrvatsku i Sloveniju. No svaki put kad imam koncert u BiH, ja se neizmjerno veselim. Možda malo ljudi zna da imam porodicu u Bosni, tako da Bosnu naprosto obožavam, a najveće veselje mi predstavlja doći u Sarajevo i pojesti dobre ćevape i osjetiti tu posebnu energiju koju Sarajevo nosi. I naravno tu su ljudi koje neizmjerno volim i cijenim, pa mi je zaista veliki gušt biti kod vas. Bosna ima svoju dušu i svaki Bosanac kojeg ja imam u životu mogu reći da je to čista pozitiva, čista duša, jer vi to zaista jeste. Moram priznati da sam se zaželjela Sarajeva i da čekam prvu priliku da dođem i da se napunim tom energijom.
Jedem na kašiku
Ko je, prema Vašem mišljenju, najveća muzička zvijezda u regionu?
- Svi mi odrastamo na nekim pjesmama, pjevačima i grupama i imamo nekoga koga slušamo više, a nekoga manje. No u posljednje vrijeme se to sve brzo mijenja. Imam osjećaj kada sam ja kretala ’95. godine – bilo nas je puno, ali smo nekako opstajali duže. Kad se vratim u svoje djetinjstvo i sjetim se nekih pjevača, shvatim koliko je sve brže i prolaznije danas kod mlađih generacija, a zaista imamo puno talentiranih i mladih. Kad slušate u Bosni kad mladi pjevaju i čujete njihove osebujne glasove, možemo i do Srbije ili do Hrvatske - imamo vokalno fenomenalne ljude kojima od srca želim da uspiju, ali i da opstanu. Danas vrijeme brzo prođe i brzo dođe neko novi, pa ti mladi ljudi nemaju svojih 5 minuta da se zadrže i da uživaju u svemu što zaslužuju. Kada govorimo o regionalnim zvijezdama, mogu vam reći da je recimo Zdravka Čolića obožavam od malih nogu. Nisam bila na svim koncertima, to bi naravno bilo nemoguće, ali kad god je negdje blizu, uvijek sam na koncertu i nikad mi ne dosade njegove pjesme. Na njegovim pjesmama sam odrasla i dan-danas me ljubav prema njima drži. Tu je naravno bio i ostao Đorđe Balašević, Oliver Dragojević, onda su tu bile i neke grupe iz moje mladosti koje možda više ne postoje. Zaista ima puno mojih kolega koje volim poslušati i teško mi je izdvojiti neku osobu.
Kako održavate liniju?
- Ono što mogu zaista reći, a to sam oduvijek i mislila, je da se čovjek mora njegovati izvana, a možda još bitnije, iznutra. Ako si ti zadovoljan samim sobom, to će se vidjeti i prema vani. Što se tiče vanjskog izgleda, godine nose svoje i nekako naučite s godinama njegovati svoje tijelo i naučite paziti na neke stvari na koje trebate pripaziti. I kad krenu znakovi starenja, pokušavam ih spriječiti na što prirodniji način i što duže zadržati tu mladolikost u sebi. Ja sam inače vedrog i pozitivnog duha i mislim da to utječe na samu osobu i kada se sve to skupa zbroji, vide se rezultati. Uz to pazim na prehranu, zdravo se hranim i posljednjih godina sam zaista promijenila stil života. Više sam uvela povrće, jela na kašiku i pazim da sve ide u zdravom smjeru. Naravno uz to ide i tjelovježba. I to je ta neka formula, no ništa ne ide preko noći. Meni je trebalo dvije godine da dođem do nekakvog željenog rezultata i sada sam zaista sretna u svojoj koži i mislim da je to ono što ljudi primjećuju. Zdravlje mi je na prvom mjestu i bitno mi je da sve što radim bude nekako prirodno, a ne nešto što nije dobro.
Moje godine ne idu uz mene
„Plašite“ li se 50. rođendana?
- Ja se općenito ne plašim godina i tih brojki. Ali moram priznati da mi ne idu uz mene i ne idu mi uz ono što jesam. Kad mi neko kaže da imam 46 godina, kad se okrenem iza sebe zapitam se gdje su te godine. Nemam osjećaj da je toliko prošlo. Počela sam pjevati sa 16 godina i život mi je toliko brzo proletio. Bilo je naravno uspona i padova, ali imam osjećaj kao da se sve odigralo jučer.
Kad izgovorim tu brojku 46, nikad je ne bih povezala sa sobom, jer se tako ne osjećam. Da me pitate kako se osjećam, sigurno bi si nekakvih 10 godina smanjila, ne zbog vanjskog izgleda, nego zbog unutarnjeg osjećaja i onoga kako ja samu sebe doživljavam. Nosim dijete u sebi i nadam se da ću ga nositi što duže. Trudim se te brojke gledati samo kao broj, a ne stanje moga duha.
