Razdražljivo, nametljivo i napadački raspoloženo dijete uništava sve što mu dođe pod ruku, viče i sprovodi svoje hirove umjesto da mirno objasni svoj stav. Ne radi se o običnoj živahnosti, već o pravoj agresivnosti.
Tokom prvih godina života djeci je teško savladati te impulse. Jedan od glavnih zadataka roditelja je usmjeravanje na samokontrolu i umjerenost.
Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom. Agresivnost je jača i vidljivija u razdoblju u kojem ono još nije naučilo govoriti i raste do trenutka u kojem nauči komunicirati na korektan način.
Čim dijete postigne cilj da ga razumiju, najčešće nasilno ponašanje zamjenjuju riječi.
Do 6. mjeseca
U prvom periodu života jedini način komunikacije je plač, koji dijete često koristi bez jasnog razloga: plače i kada je potpuno zdravo i kada ga ne treba presvući, kada mu nije hladno, niti vruće, niti je gladno, niti žedno. Dijete u toj fazi počinje pokazivati i druge znake razdražljivosti.
- Kako pomoći
Roditelji trebaju često maziti bebu, držati je na rukama i pričati joj. U tom razdoblju zaštitničko ponašanje i mamina briga umiruju i opuštaju.
Od 8. do 10. mjeseca
Dijete prolazi fazu NE. Ono pokušava nametnuti vlastitu volju i ne prihvata kompromise. Ako želi držati neku igračku, plače i vrišti dok ne dobije ono što želi. Stvarno poprima ponašanje pravog "malog tiranina" koji zabrinjava i uznemirava roditelje.
- Kako pomoći
Ne treba udovoljavati svakom njegovom prohtjevu samo da bi se smirilo. Na taj način pojačava se njegov egocentrizam, koji se ostvaruje u namjeri da uvijek bude u centru pažnje. Možete pokušati skrenuti pažnju igrajući se s njim ili gledajući crtani film.
Od 1. do 2. godine
Dijete kreće u period socijalizacije, izlazi iz porodičnog kruga i upoznaje nove prijatelje. Ali, stupanje u kontakt s drugima, bilo djecom ili odraslima, za njega predstavlja guranje, štipanje i udaranje nogom.
Ne trebate se brinuti, riječ je o pomalo primitivnom načinu, vrlo raširenom u tom uzrastu za pokazivanje interesa prema nekome ili nečemu.
- Kako pomoći
Treba jasno i odlučno razgovarati s djetetom i objasniti mu da mora naučiti kontrolirati svoju snagu kako ne bi povrijedilo ostalu djecu. Treba mu objasniti da život s drugima sigurno donosi i neka odricanja, koja će biti nadoknađena druženjem s vršnjacima.
Treća godina
Dijete počinje graditi svoj identitet, ali njegova posebnost još se izražava uglavnom instinktivnim ponašanjem. Ustvari, dijete reagira na posebno agresivan način na normalne događaje koje tumači kao izazove.
Ako mu mama kaže da ugasi televizor, dijete počinje vikati, bacati predmete koji su mu u rukama, a ponekad i opsuje.
- Kako pomoći
U tim slučajevima dijete se osjeća nemoćno, razočarano i poraženo pred situacijama s kojima se ne zna suočiti, osim naglim i prepotentnim ponašanjem. Trebate mu mirno pričati i uvjeriti ga da ponekad treba prihvatiti male kompromise.
Značaj porodičnih odnosa
Uprkos dobrim namjerama, agresivnost nikada potpuno ne nestaje, već se pojavljuje u raznim situacijama koje je stimuliraju. Ipak, porodično okruženje ima jak utjecaj na agresivno ponašanje djeteta. Agresivno ponašanje posebno mogu izazvati sljedeće tri situacije:
- Loš primjer u porodici
Ako je svakog dana dijete svjedok burnih razgovora između mame i tate, ako njihov normalan način razgovora uključuje provokacije, prkošenja, psovke, dijete će ponoviti istu šemu agresivne komunikacije i izvan kuće. Dijete postaje uvjereno da je korištenje nasilnih metoda jedini način za postizanje onoga što želi.
- Zabrane i ograničenja
Ponekad se odgoj sastoji od previše zabrana. Ta situacija može izazvati jaku frustraciju djeteta koje onda razvija agresivne impulse.
- Pretjerano tolerantan stav roditelja
Pokazalo se da su djeca previše popustljivih roditelja agresivnija od djece roditelja koji znaju dobro procijeniti kada treba biti strog. Djetetu nisu dostupna pravila ni model na koja bi se oslonilo svaki put kada treba izabrati kako će se ponašati. Roditeljsko popuštanje pred njegovom agresijom ohrabruje ga da zadovolji svoje želje na najbrži i najdirektniji način.
Izbjegnite greške
1. Nemojte koristiti fizičke kazne. Šamar djetetu koje je udarilo prijatelja izaziva opet agresivnost, jer povećava bijes i frustraciju.
2. Nemojte ismijavati. Tada se dijete ljuti, osjeća se krivim i neprimjerenim, ali, također, osjeća i mržnju koja je prethodnica nasilja.
3. Nemojte etiketirati. Ako ga uvijek nazivate bezobraznim, navodite ga na identificiranje s tim karakteristikama i ono nema mogućnost izlaska iz te šeme.
4. Nemojte vrijeđati. Uvrede koje se pripisuju djeci su etikete koje je teško eliminirati. Dijete se osjeća nedostojnim ljubavi roditelja i gubi povjerenje u sebe.
5. Nemojte se osjećati krivim. Razumljivo je da vas razbjesni agresivno dijete. Morate učiniti veliki napor kako biste kontrolirli vlastite reakcije i kako ne biste uzvratili agresivno.
