KORISNO

Svaka beba ima ravna stopala

Od prve do četvrte godine života djeteta nema deformaciju koju poznajemo kao „stečeno ravno stopalo“. Radi se zapravo o stanju koje je gotovo uobičajeno za tu životnu dob, a posljedica je veće pokretljivosti skočnog zgloba

Ilustracija

"Bebe i mame"

12.11.2018

Jedan od najsretnijih roditeljskih trenutaka je dan kada njihova mala princeza ili princ naprave prve korake. No, problemi nastaju onda kad roditelji uoče da dijete hoda na potpuno ravnim stopalima. Na sreću, velika zabrinutost je najčešće bezrazložna.

Stečeno ravno stopalo je deformacija koja se razvija tokom života, a očituje se u gubitku prirodne - fiziološke arhitektonike stopala. Fiziološka arhitektonika stopala podrazumijeva lukove i svodove koje čine kosti stopala, a njihov potporanj tvore mekotkivne strukture - mišići, fascije, ligamenti i tetive. Vremenom se ta prirodna arhitektonika može izgubiti pa se kao krajnji rezultat uočava ravno stopalo. 

Klinički pregled

Krvne žile i živci koji se nalaze između podloge i kostiju, zbog osovinskog opterećenja trpe isprva prolazna, ali kasnije i trajna oštećenja, a zbog toga se javljaju i simptomi u smislu bolova i nelagode u oba stopala, gležnja i potkoljenica. Smetnje se pogoršavaju duljim stajanjem i hodanjem, a ponekad se uočava i otok.

Za dijagnozu stečenog ravnog stopala najčešće je dovoljan klinički pregled koji se obavlja u stajanju i hodanju. On se može upotpuniti uzimanjem otiska stopala po raznim metodologijama, a katkada se koristi i postranični rendgenski snimak stopala pri osovinskom opterećenju.

Da bi se stekao puni uvid u funkcionalno stanje stopala i obrazac kretanja, nije naodmet pogledati stanje obuće. Liječenje ovisi o životnoj dobi i tegobama, a kreće se u rasponu od ciljanih vježbi, korištenja ortopedskih uložaka, pa sve do operacijskih zahvata.

U dobi kada dijete napravi prve korake, što je najčešće između jedanaestog i četrnaestog mjeseca života, pa sve do otprilike četvrte godine života, djeluju neki fiziološki faktori koji mogu imitirati stečeno ravno stopalo.

To može biti umanjen tonus, odnosno napetost svih mišića potkoljenice i stopala koji učvršćuju gležanj i stopalo. Tonus tih mišića direktno je povezan s razvojem psihomotornog obrasca stajanja i kretanja, a on se mijenja i usavršava sve do četvrte godine djetetova života. Potom, tu je i važan utjecaj majčinih hormona koji uvjetuju veću elastičnost ligamentarno-tetivnog aparata bez obzira na spol.

Problem "krupnih beba"

Ukoliko se sve to kombinira s činjenicom da jedan ili oba roditelja imaju tzv. „konstitucijski hiperlaksitet ligamenata“, što podrazumijeva prirođenu veliku elastičnost svih zglobova, onda će dijete bez ikakvih problema izvoditi neuobičajene, katkada i bizarne kretnje sa svim zglobovima. Takva, nazovimo je pretjerana mobilnost svih zglobova nije svojstvena

djeci školske dobi i odraslima, pa rastom i razvojem najčešće nestaje.

Još jedan faktor koji može zavarati roditelje je tzv. „velika i snažna beba“. Zahvaljujući kvalitetnoj ishrani kao i sve rjeđim hroničnim bolestima u dobi do 12 mjeseci, danas su bebe u prosjeku krupnije i teže u odnosu na djecu od samo nekoliko generacija unazad.

Većina akutnih bolesti te životne dobi uspješno se rješava za kratko vrijeme, pa dojenčad ne zaostaje u rastu i razvoju kao što je to bio slučaj u ne tako davnoj prošlosti. Ipak, zrelost ligamentarno-mišićnog sistema ne prati to stoljetno povećanje prosječne težine djece koja započinju svoje prve korake. Kao logična posljedica javlja se iskrivljenje najopterećenijih dijelova nogu pri stajanju i hodanju.

Dakle, u razdoblju od prve do četvrte godine života djeteta nema deformacije koju poznajemo kao „stečeno ravno stopalo“. Radi se zapravo o stanju koje je gotovo uobičajeno za tu životnu dob, a posljedica je veće pokretljivosti skočnog zgloba.

Urođene deformacije

Ipak, treba biti oprezan. Naime, u razdoblju od četvrte godine života pa do polaska u školu naizgled neznatna promjena može prerasti u pravu deformaciju koju je poželjno što prije liječiti. Ukoliko zanemarimo savjete za pravilan razvoj gležnja i stopala, ta bi promjena već u ranoj predškolskoj dobi mogla postati ravno stopalo.

Mnogo su kompliciranije urođene deformacije stopala. One su dosta česte, a najvjerovatnije nastaju zbog položaja bebe u materici. To su deformacije stopala prema unutra, prema vani ili prema gore.

Pes equinovarus (inversio pedis) je složena urođena deformacija, koja se sastoji od tri komponente: ograničena mogućnost odizanja prednjeg dijela stopala od podloge, stopalo je iskrenuto prema unutra, a taban izvrnut prema gore. To je najčešća urođena deformacija stopala, dva puta je češća kod dječaka, a obostrana je u 50 posto slučajeva.

Dijagnoza je jasna već na rođenju. Na osnovu kliničkog izgleda i rendgenografije zadnjeg dijela stopala oko trećeg mjeseca se odlučuje o potrebi operativne korekcije, koja se tada radi na mekim tkivima stopala.

Ova deformacija zahtijeva ortopedsko liječenje odmah poslije rođenja djeteta. Liječi se fizikalnim procedurama (aktivne i pasivne vježbe istezanja skraćenih struktura) i korektivnim fiksatorima odmah po rođenju (mjere rehabilitacije - učenje funkcije otpočetka). Ako poslije desete sedmice nema radiografskog izlječenja, neophodan je operativni tretman.

Na porođaju je prisutna i anomalija kod koje je prednji dio stopala uvrnut unutra, a zadnji dio normalan. Naziv ove anomalije je pes metatarsus varus (pes adductus).

Pes metatarsus je kongenitalna anomalija prednjeg stopala koje je uvrnuto unutra. Zadnji dio stopala je normalan. Iako je prisutna još pri rođenju djeteta, anomalija se uočava kasnije ili tek kad dijete prohoda.

Hod djeteta s uvrnutim stopalima prema unutra čest je uzrok zabrinutosti roditelja i doktora. Nadzor ortopeda je potreban, a anomalija se liječi fizikalnim procedurama (istezanje skraćenih struktura) od rođenja, u težim slučajevima se postavljaju korektivni fiksatori.

Ako postoji deformacija kod djeteta koje je prohodalo, mogu se preporučiti antivarus cipele ili obične duboke cipele sa čvrstim lubom koje će nositi obrnuto (lijeva cipela na desnu nogu i obratno).

Fizikalna terapija

Pes talovalgus (everzija stopala) je složena kongenitalna anomalija koja se sastoji iz dvije komponente: valgusa - stopalo iskrenuto upolje i talus položaja - stopalo iskrenuto prema potkoljenici. I ovdje se liječenje provodi fizikalnim procedurama kojima se dodaju korektivni fiksatori. U težim slučajevima i kod neuspjeha fizikalne terapije vrši se operativna korekcija.

Pes cavus podrazumijeva fiksiran položaj izdubljenog stopala, a može biti kongenitalni ili neuromuskularni. Tegobe pacijenta u vidu bola pri hodu, zadebljanja i ulceracije kože tabana nastaju zbog poremećene statike i prenosa težine tijela na glave metatarzalnih kostiju.

Konzervativno liječenje (fizikalna terapija) je efikasno u blažim slučajevima. Hirurško liječenje je rezervirano za izražene deformitete i progresivna neuromišićna oboljenja.

Kad je beba zrela za stajanje i hodanje

Često je nepotrebno, a ponekad i štetno poticati dijete na stajanje i hod još od najranije dobi. Normalnom psihomotornom razvoju stajanja i hoda bebe prethodi puzanje koje blagotvorno djeluje na razvijanje veza između centralnog i perifernog živčanog sistema te mišića koji pokreću tijelo.

Pogrešno je misliti da je beba koja je stala na noge i napravila prve korake mjesec dana ranije u odnosu na bebu koja još ne hoda, naprednija. Treba voditi računa o fiziološkoj zrelosti za hod i stajanje, a sve to unatoč pripomoći, nije prihvatljivo prije jedanaestog mjeseca života.

Pustite da ide boso

Kada to okolnosti dopuštaju, dijete se treba kretati boso po prirodnim terenima. Pod tim se misli na pijesak, šljunak, zemlju, travnatu površinu i slično. Čak i podloga od grubog betona ili asfalta djeluje blagotvorno.

Nelagoda koja se javlja u kontaktu s neravnom podlogom provocira muskulaturu koja stabilizira stopalo i gležanj. U većini slučajeva ovakvo postupanje omogućit će pravilan razvoj stopala do četvrte godine života. Ukoliko bez obzira na primjenu ovih preventivnih mjera kod roditelja postoji bilo kakva dilema o izgledu stopala, treba se obratiti ljekaru.

Uspješno se liječe i urođene deformacije

Veći dio urođenih deformacija može se liječiti vježbama, fizikalnom terapijom, zavojem ili elastičnim trakama, a manji dio operacijama. Ako se odmah počne sa odgovarajućom terapijom, prognoza je dobra, naravno, uz punu podršku roditelja. U protivnom, može doći do trajnih oštećenja i u funkcionalnom i u estetskom smislu.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.