Na radost roditelja, prva riječ koju beba izgovori obično je "mama", ili, nešto rjeđe "tata", a naučnici sada za tu pojavu imaju i objašnjenje.

Mama i tata su u prvim mjesecima bebinog života uvijek tu, posvećeni prinovi, obično skaču na noge čim beba trepne... Ako tome dodamo i činjenicu da su riječi kojima se označavaju roditelji u većini jezika jednostavnog sklopa, sastavljene uglavnom od glasova ili slogova koji se ponavljaju, potpuno je logično što su to obično prve riječi koje dijete izgovori.

Tokom nedavno provedenog istraživanja to je i potvrđeno. Ljekari su bebama starim između dva i tri dana puštali snimke izmišljenih riječi, od kojih su neke u posljednja dva sloga imale iste samoglasnike, recimo "mubaba" ili "penana", a neke različite, naprimjer "mubage" i "penaku".

Pokazalo se da moždana aktivnost beba raste kada slušaju riječi koje u krajnjim slogovima imaju iste samoglasnike, dok kod riječi s različitim samoglasnicima aktivnost nije registrirana.

Ljudski mozak u prvim danima očigledno lakše prepoznaje zvukove koji se ponavljaju po jednostavnom obrascu. Takav rezultat ukazuje na to da su "mama" i "tata" riječi koje u većini jezika prosto imaju glasovnu strukturu na koju bebe reagiraju od samog rođenja.