Prve dječije riječi muzika su za roditeljske uši. One označavaju njegovi potrebu da komunicira i ostvaruje interakciju s okolinom. Ali, šta kada dijete neće da priča? Da li je  izostanak verbalne komunikacije u određenom uzrastu siguran znak da postoji poremećaj u razvoju? 

Stručnjaci tvrde da djeca uzrasta od dvije do tri godine trebaju raspolagati fondom od 50 riječi i biti u stanju sklopiti rečenicu sa dvije-tri riječi.  

Međutim, ni to nije pravilo, a dokazano je da početak govora nije usko povezan s inteligencijom, pa neka izuzetno inteligentna djeca kasno progovore.  

Samo u rijetkim slučajevima neprogovaranje ukazuje na značajan problem u mentalnom i intelektualnom razvoju. Kada će dijete progovoriti najviše ovisi o nasljednim faktorima, spolu (dječaci, po pravilu, kasnije progovaraju) i karakteru (stidljiva djeca, također, kasne s prvim riječima). 

Stručnjaci tvrde da se razvoj govora može stimulirati kroz igru, ali bez tenzije i prevelikih očekivanja. Ne ispitujte djecu "koje je boje jabuka", "kakvog je oblika Sunce", jer im to daje dodatnu obavezu da smisle odgovor, pa tek da ga kažu. To se naročito ne preporučuje kod stidljive i povučenije djece.  

Djetetu pričajte, čitajte mu, pokazujte mu slikovnice, ali obratite pažnju na to da li razumije šta govorite. Tek ukoliko maleni napuni tri godine i nije u stanju sklopiti jednostavne rečenice, neophodna je pomoć logopeda ili psihologa.

Dijete može imati nekoliko medicinskih problema koji mu otežavaju sposobnost govora, a najčešći su neurološki problemi, slab sluh, motorički problemi i jezički poremećaji.