Problemi u ishrani počinju već sa sisanjem. Zašto dijete neće da jede ili hoće samo jednu vrstu namirnica, najčešće nezdravih? Razlozi su svakakvi. Preko načina hranjenja, traženja, davanja, odgovaranja na potrebe novorođenčeta razvija se odnos prema hrani kao i odnos između majke i djeteta. 

Probleme najčešće imaju majke koje su od početka pod stresom sa vječitim pitanjem da li je beba dovoljno jela. Često svaku uznemirenost bebe tumače kao znak gladi. Posebna zamka je kada bebe samo sisaju pa niko sa sigurnošću ne zna koliko je pojela i da li se nahranila. Ova nedoumica nije za omalovažavanje, naravno, jer od nas zavisi na kraju krajeva bebin život.

Problemi u ishrani počnu kada mama umjesto u bebu gleda u sat, pa bebu po svaku cijenu hrani u tačno određeno vrijeme i kada ona ne pokazuje nikakve znake gladi.

Na taj način počinje niz problema.

Od toga da se uznemirenost liječi hranom preko toga da beba ne stigne da osjeti “prazan stomak”, do toga da mora popiti određenu količinu mlijeka na flašicu htjela ne htjela, makar dio i povratila, jer na pakovanju piše da beba tog uzrasta treba da popije toliko i toliko mililitara.

S obzirom na to da niko nije uvijek u isto vreme jednako gladan, stres majke se povećava kod bilo kakve promjene apetita bebe.

Sljedeći stadijum je kada se pređe na čvrstu hranu. Šta onda vidimo?

Vidimo dijete koje kada više ne može da jede okreće glavu na drugu stranu. Njegovo “NE” biva zanemareno i hrana se gura u usta uz pomoć svih trikova i načina.

Dok gleda crtani, slaže kocke, kasnije dok se igra napolju. Za djetetom se trči i ono, kad pogledamo, ni ne jede za stolom u miru dok mu nije dosta.

Roditelji nekad zaborave ili jednostavno nemaju povjerenja u djetetovu procjenu koliko mu je dosta pa dok ne pojede koliko ONI misle da je dovoljno, ne odustaju.

Takvi obroci nerijetko traju i po sat vremena.

Dijete na kraju nauči da jede potpuno nesvjesno svog tijela i zanemarujući poruke koje mu sospstveno tijelo šalje.

Roditelji često mlijeko, sokove, jogurt, smoki, kekse i slično ne računaju u hranu pa dijete popije i pojede u toku dana vše puta nešto a zaključak roditelja kad dodje vrijeme za glavno jelo je da dijete nije jelo NIŠTA.

Ako nikada ne osjeti da je gladno nije čudno što odbija hranu.

Sklonite grickalice i ne ostavljajte ih na dohvat ruke djece.

Nemojte davati bilo šta, samo nek jede, jer onda neće pojesti ono što bi trebalo da pojede. Sve se računa, i sok i čaj.

Pustite da dijete osjeti prazan stomak.

Kada više ne želi, sklonite hranu. To je svakako bolje nego da mučite i sebe i dijete satima.

Briga je da onda dijete neće jesti NIŠTA DANIMA. To svakako nije istina.

Ukoliko neće da pije mlijeko, dajte nešto drugo od mliječnih proizvoda. Roditelje brine da li će dijete bez kravljeg mlijeka (govorim o starijem uzrastu od godinu dana) unijeti dovoljno kalcijuma.

To koliko kalcijuma ima u mlijeku je zanemarljivo koliko ga ima u rikoti (blagi ovčiji sir), skuši sa kostima, lososu sa kostima, kelju, blitvi, pasulju, soji, sardini sa kostima, brokoliju, suvim smokvama, susamu, peršunovom listu.

S obzirom na to da su problemi u ishrani nešto što čini da se roditelji neprestano bave djetetom, ono počinje da shvata i prednosti toga.

Počinje tako da vrti porodicu oko malog prsta, služi se time da istjera svoje i da kontroliše cijelu situaciju.

Dijete neće da jede: Kako ne upasti u začarani krug?

    Gledajte u bebu a ne u sat.

    Pokušajte da ne umirujete bebu konstantnim stavljanjem na grudi da sisa, ima puno drugih načina.

    Od drugog mjeseca je potpuno u redu da uobročite bebu.

    Ne mora svakoga dana pojesti istu količinu hrane niti onu koja piše u knjigama i priručnicima

    Nekada je bebi samo dosadno ili je previše stimulisana pa je zbog toga uznemirena (umorna, žedna, hladno joj je, vruće, žulja je pelena, raste zub…)