Miastenija gravis (MG) je autoimuna bolest koja se karakterizira slabošću pokretanja poprečno-prugastih mišića (onih koje pokrećemo snagom volje). Javlja se kod 1 od 5.000 stanovnika, u 5 posto slučajeva je nasljedna.

Češća je kod žena srednje životne dobi, dok se kod muškaraca pretežno javlja u dobi nakon 50 godina. Smatra se da je broj pacijenata i veći, ali je kod starije populacije nedovoljno dijagnosticirana.

Klinička slika

Nerv koji prenosi podražaj i mišić efektor su zdravi, ali je problem na nivou neuromišićne spojnice jer se vlastita antitijela vezuju za mjesta za koja treba da se veže neurotransmiter, tako da zbog neadekvatnog prijenosa impulsa dolazi do slabosti pokretanja mišića.

U najvećem broju slučajeva zahvaćena je muskulatura oka, a ovaj simptom može nekoliko godina prethoditi pojavi slabosti drugih mišića. Kod ostalih pacijenata u startu bivaju pogođeni i drugi poprečnoprugasti mišići te se pacijent žali da ne može dugo govoriti, ima otežano gutanje, slabost mišića nogu i sl.

Kod očne forme miastenije pacijent ima spuštenost jednog ili oba gornja kapka, dvostruke slike koje su najčešće vertikalne, a simptomi se pogoršavaju tokom dana nakon zamora.

Stanje se može pogoršati i nakon upotrebe nekih lijekova, kao što su npr. kinin, aminoglikozidi i dr. Sistemska bolest podrazumijeva zahvaćenost i respiratorne muskulature, što može dovesti do ozbiljne insuficijencije disanja.

Udružena bolest

Miastenija gravis je često udružena s drugim autoimunim bolestima, nerijetko pacijenti imaju i disfunkciju štitne žlijezde ili tumor grudne žlijezde.

Postoje i bolesti koje liče na miasteniju, a uzrokovane su procesima na plućima, nekim trovanjima ili drugim neurološkim bolestima, i nazivaju se miastenijski sindromi.

Sve infekcije, pa tako i COVID-19 mogu pogoršati kliničku sliku mijasteničnih tegoba kod pacijenata s prethodno dijagnosticiranom MG.

Nema terapije

Dijagnoza miastenije se postavlja kliničkim i laboratorijskim testovima, radi se ispitivanje provodljivosti impulsa-elektromiografija te ostala dijagnostika (CT grudnog koša i dr.). Ne postoji terapija za miasteniju gravis. Lijekovima se bolest stavlja pod kontrolu i pacijentu poboljšava kvalitet života. U olakšavanju očnih tegoba mogu pomoći prizme ili zatvaranje jednog oka. U slučaju dugotrajnih dvoslika, moguće je raditi operativni zahvat na mišićima oka, s tim da postoji mogućnost ponovne pojave simptoma nakon nekog vremena.