Dupuytrenovu kontrakturu karakteriziraju ograničeni pokreti prstiju šake, prvenstveno nemogućnost punog opružanja zbog formiranja potkožnih čvorova na dlanu i prstima šake i konsekutivnog skupljanja-savijanja prstiju.
Javlja se predominantno kod muškaraca između 40. i 60. godine, i to u omjeru šest naprema jedan u odnosu na žene.
Uzrok ovog čestog oboljenja, koje se javlja skoro isključivo u populaciji bijelaca, nije poznat.
Postoji nasljedna sklonost, a oboljenje je češće kod pacijenata koji boluju od epilepsije, šećerne bolesti, alkoholizma, ali i bolesnika s hroničnim oboljenjima.
Tri puta veća učestalost pojavljivanja bolesti je kod pušača. Oboljenje se može javiti i kod osoba koje ne rade, tako da se smatra da oboljenje ne ovisi o stepenu korištenja šake.
Najčešće se manifestira zadebljanjem na dlanu i prstima šake i često se pogrešno protumači kao žulj.
Međutim, pojava skvrčavanja prstiju šake ili stopala i nemogućnost potpunog opružanja dovode pacijenta ljekaru. Najčešće su zahvaćeni domali i mali prst.
Kod oboljenja koja traju dugo prsti mogu biti zgrčeni čvrsto prema dlanu, što ima za posljedicu skvrčavanje ligamenata i kapsule zgloba te atrofiju (propadanje) mišića šake.
Konzervativni (neoperativni) tretman se sastoji od ultrazvučne i radioterapije te ubrizgavanja kortikosteroidnih injekcija.
Ubrizgavanje kolagenaze u zadebljanu fasciju predstavlja tzv. enzimatsku razgradnju iste, s posljedičnim boljim pokretima bolešću zahvaćenih prstiju. Rijetki konzervativni tretman dovodi do trajnog uspjeha.
Operativno liječenje je potrebno kod uznapredovalih kontraktura (ograničenih ispružanja), posebno zglobova prstiju. Bolesnik se mora dobro upoznati s velikim tehničkim teškoćama operacije i mogućim, rijetkim vraćanjem kontrakture. Otklanjanje zadebljane potkožne fascije daje najbolje dugoročne rezultate. Pacijent operativni zahvat provede uobičajeno ugodno nakon blokade nerava u pazuhu - dakle, najčešće se ne uspavljuje.