Kada osoba ima povišenu anksioznost najveća želja joj je da ona nestane. Stanje povišene anksioznosti je neprijatno, prate ga lupanje srca, ubrzano i nepravilno disanje, osećaj stezanja u grudima, nerijetko mučnine, glavobolje. Povišena i konstantna anksioznost je simptom anksioznih poremećaja.
Dugotrajno postojanje povišene anksioznosti stvara kod osobe dodatne negativne emocije, zapravo ona može biti bijesna, anksiozna, deprimirana povodom svog stanja. Sve ove dodatne emocije zapravo produbljuju problem sa povišenom anksioznošću i osoba uporno nastavlja da se bori protiv nje na pogrešan način.
Osobe koje se nalaze u ovom stanju često izgovaraju rečenicu "želim da ovo nestane" ili im misao ovog sadržaja često prolazi kroz glavu kada se anksioznost ponovo javi. Ipak, anksioznost neće prestati ukoliko je posmatrate na negativan način i pridajete joj previše pažnje i značaja. Najčešće, povišena anksioznost opstaje jer je osoba dodatno uznemirena povodom uvjerenja da ukoliko anksiozno stanje potraje može doći do gubitka kontrole, da će to prerasti u neki ozbiljniji poremećaj odnosno “ludilo”.
Istina je da anksioznost ma koliko jaka, pa čak i ukoliko dosegne nivo panike ima svoj tok - početak , vrhunac i završetak. Stanje anksioznosti je prolazno ipak njega održava pretjerana pažnja i značaj koja se pridaje simptomima anksioznosti. Osoba koja ima strah od svoje anksioznosti ili je bijesna, deprimirana povodom nje zapravo održava, “hrani” svoju anksioznost. Misli tipa: “Ja ne mogu ovo da podnesem”, “Ovo nikada neće proći”, “Šta ako poludim”, “Mrzim ovo osjećanje”, održavaju anksiozno stanje te se ono produžava, a simptomi pojačavaju. Kako osoba ima uvjerenje da je anksioznost opasna i da ako postane jača može dovesti do gubitka kontrole ona je stalno posmatra želeći da je kontrolira, kako to ne uspjeva ona postaje uplašena, bijesna ili deprimirana povodom toga, a anksiozno stanje ne prestaje.
Vjerovatno se već čuli za način smanjenja anksioznosti, a to je da traba da prihvate svoju anksioznost, na početku nailazimo uglavnom na otpor. Logično slijedi pitanje:”Kako da prihvatim nešto što je toliko neprijatno i što me ometa da normalno funkcioniram?” Stanje povišene anksioznosti jeste neprijatno i čini da se osoba osjeća iscrpljeno i bespomoćno, ali suština je da je ovo stanje prolazno i da ne treba bježati od njega i potiskivati ga. Nemojte se plašiti stanja u kome ste, povišena aksioznost je stanje u kome se osoba našla jer se nije na pravi način suočavala sa svojim životnim problemima, bježala je od suočavanja sa negativnim emocijama, izbjegavala da rješava unutrašnje konflikte koji su je mučili ili još uvijek to radi. Povišenu anksioznost smatrajte svojim saveznikom, svojim učiteljem.
Ipak, nije dovoljno samo reći: ”Prihvatite svoju anksioznost!” važno je naučiti kako to da uradite. Anksioznost ćete prihvatiti tako što ćete se sa njom suočiti jednostavnim posmatranjem bez interpretacije. Dakle, posmatrat ćete senzacije koje se u vama odigraviju bez ikakvog suda o njima, bez ikakvog dodatnog zaključivanja, pustite svoju anksioznost da neometano postoji u vama i pratite njen tok.
Pokušajte kada nastupi panični napad, da se samo opustite koliko god teško bilo i shvatite da vam se ništa ne može desiti. Podsjetite sebe da ste to iskustvo već proživjeli, ali da svaki naredni put budete sve opušteniji i rezultati će biti vidljivi.
