Apneja je stanje prestanka disanja u snu. Zapravo postoje dva tipa apneje: centralna (moždana) i opstruktivna apneja u spavanju. Do centralne apneje dolazi kod poremećaja funkcije na nivou dijafragme i mozga ili živčanih veza među njima. Nasreću, ta je varijanta poremećenog disanja u spavanju rijetka te, kada se raspravlja o “apneji u spavanju”, to se odnosi na opstruktivnu apneju.
Priroda nas je obdarila grlom mekih zidova, koji se mogu stisnuti-priljubiti tokom spavanja i zaustaviti protok zraka u pluća. U tom trenutku bez disanja neposredna budućnost nudi nam dvije mogućnosti: smrt ili buđenje kako bismo ponovo počeli disati. U apneji ugljendioksid se nagomilava u krvotoku, a nivo kisika, neophodan za život, naglo pada.
Nakon minute ili više mozak je u panici bez kisika i baš kad smrt izgleda neizbježna, osoba se naglo probudi, ili je neko ko je u njenoj blizini potakne da se probudi. Mišići grla i jezika se zategnu i otvore dišni put te zrak potekne u pluća u seriji isprekidanih udaha. Za kratko vrijeme osoba ponovo zaspi.
Poslije nekoliko sekundi sna ponovo počinje hrkanje, a vrlo brzo dolazi i do prestanka disanja. To se ponavlja više puta osobi u toku spavanja, a ponekad se osoba i ne probudi. Iznenadne smrti u snu su posljedica apneje koja je trajala duže od jedne minute. Ljudi s apnejom toliko glasno hrču da se njihovo hrkanje može čuti van stana ili kuće.
Žrtve ovog mučenja u snu svjesne su da gube energiju, da su umorne cijeli naredni dan, ali ne znaju razlog dok im neko, kome vjeruju, ne kaže što se događa s njima u toku spavanja.
Rizici za apneju u snu mogu biti povećani krajnici, povećani limfni čvorovi na vratu, pretili ljudi, ali i mršavi ljudi mogu imati apneju ako imaju sužen dišni put. Opstruktivna apneja počinje se pojavljivati kod muškaraca i žena tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina, a moguća je i kod djece. Apneja se pojavljuje pretežno kod muškaraca. Kod žena je učestalost nešto manja sve do poslije menopauze, kada se izjednačava s muškarcima.