U sklopu prvog ili periodičnog/sistematskog pregleda, ovo je vjerovatno najvažniji dio pregleda sportiste, jer, za razliku od obične populacije, mišićno-skeletni sistem sportiste ili rekreativca trpi velike promjene pri sportskim aktivnostima.

Simetrija tijela

Ovaj pregled obavezno obuhvata strogo definirana anamnestička pitanja, gdje je moguće dobiti podatak o prijelomima, iščašenjima, istegnućima i drugim prethodnim povredama ili oboljenjima drugih sistema koji mogu utjecati na kvalitet treniranja. Važno je otkriti kako je došlo do povrede, kako je liječena, je li primijenjen hirurški zahvat... Pregled treba započeti uočavanjem simetričnosti građe tijela.

Asimetričnost tijela može nastati usljed poremećaja u razvoju koštanog sistema tokom intrauterinog razvoja ili kasnije usljed određenog oboljenja ili nepravilnog razvoja.

Nepravilan trening može dovesti do povećanja asimetrije navedene regije, tj. forsiranje jedne mišićne grupe na račun simetrične ili antagonističke grupe može utjecati na simetriju tijelo u cijelosti.

Najčešći razvojni deformiteti koštano-mišićno-zglobnog sistema su skolioza, kifoza, kifoskolioza, hiperlordoza, različiti oblici patološke pozicije stopala i drugi. „Jednostrani“ sportovi mogu povećati asimetriju tijela (tenis, stoni tenis i dr.). Posebnu pažnju kod pregleda djece prije uključivanja u prve treninge treba obratiti i na eventualne promjene u formiranju koštanog sistema - rahitis.

Najveće promjene

Muskulatura trpi najveće promjene kod sportista. Hipotrofija jedne ili više grupa mišića se može naći kod njihove pojačane aktivnosti: kod boksera, plivača, veslača, dizača tegova itd. Može se slobodno reći da se, u zavisnosti od sporta, uvijek razvija specifična grupa mišića. Osim hipertrofije, važno je uočiti i atrofiju, koja se javlja kod određenih povreda i tokom perioda sportske neaktivnosti. Izvođenje određenih motoričkih testova jasno opisuju funkciju mišića i pokazuju kada se sportista može vratiti na teren.

Pregledati najveće zglobove na tijelu

Svakako je bitno pregledati najveće zglobove na tijelu, posebno one koji su izloženi čestom povređivanju. Potrebno je kod svakog zgloba provjeriti fleksiju, ekstenziju, odnosno vanjsku i unutrašnju rotaciju, abdukciju i adukciju i druge pokrete. Smatramo da je greška propustiti da se pregledaju najveći zglobovi kod kojih postoji velika incidencija povređivanja, prije svega koljeno (incidencija oko 20 posto) i skočni zglob (incidencija oko 30 posto). Osim nabrojanih statičkih/kliničkih testova, danas se obavezno rade i dinamički testovi za ispitivanje funkcionalnosti koštano-zglobno-mišićnog aparata u momentu pokreta. Još značajne je testiranje koje će uključiti što veći broj zglobova i njihovih pripadajućih mišićnih struktura.