Da li ste znali da naš nos bolje pamti nego naše oči?
Sigurno vam se dogodilo da osjetite neki davno zaboravljeni miris, koji vas brzinom svjetlosti vrati u biblioteku sjećanja. Recimo, svježe pečeni kolačići čiji vas miris asocira na djetinjstvo ili parfem na osobu, miris novih listova knjige na neko drago mjesto i tako dalje...
Provedene su mnogobrojne studije vodeći se ovom tematikom, koje su koristile više različitih pristupa.
Kliničke studije
Jedna od prvih bila je studija koju je vodila dr. Rejčel Herc na Univerzitetu Braun 2004. godine. Herc i njeni saradnici su otkrili da je grupa od pet žena pokazala više moždane aktivnosti kada su mirisale parfem s kojim su povezivale pozitivno sjećanje nego kada su mirisale parfem koji nikada ranije nisu pomirisale. Aktivnost mozga povezana s nezaboravnim parfemom također je bila veća od one koju je proizveo kada su ugledale bočice parfema.
Nedavno, u drugoj studiji iz 2013. godine, istraživači su ponovo otkrili veću aktivnost mozga povezanu s mirisom nego s vidom. Kliničke studije slučaja su također povezale mirise s jakim negativnim emocijama, što je veza koja može igrati značajnu ulogu u doprinosu posttraumatskom stresnom poremećaju.
Zašto se ovo dešava
Receptori koji šalju mirisne signale od vašeg nosa do osnove vašeg mozga imaju direktne veze s amigdalom (oblast mozga odgovornom za obradu emocija) i s hipokampusom (oblast povezano s pamćenjem i spoznajom). Neuronaučnici navode da ova bliska fizička veza između regiona mozga povezanih s pamćenjem, emocijama i našim čulom mirisa može objasniti zašto naš mozak uči da povezuje mirise s određenim emocionalnim sjećanjima.
Većina mirisa koje naš mozak upamti dolazi upravo iz perioda djetinjstva. Tada se susrećemo s najviše novih mirisa i samim tim ostaju zabilježeni u našem moždanom podsjetniku, navodi "scientificamerican.com"
