Potpuni trijumf jednog filma, nestvarna slika atmosfere kojom je odisao beogradski Dom omladine u centru Beograda. Dugo jedan dokumentarni film nije izazvao toliko zanimanje, kao što se to desilo sinoć na prikazivanju filma „Hako“ bosanskohercegovačkog reditelja Josipa Pejakovića.

Prepuna Velika dvorana

U prepunoj Velikoj dvorani, u prisustvu ljubitelja filma ne samo iz Beograda, već mnogobrojnih gostiju iz Beča, Sarajeva, Sjenice, Prijepolja, Novog Pazara, Priboja na Limu... stigli su na svjetksu premijeru filma koji je svojom temom zaintrigairao javnost. Došli su da se uvjere koliko je u današnja vremena jedan primjer visoke ljudske moralnosti od prije 80 godina, veoma važan za današnje vrijeme, koliko je poruka filma važna današnjim i budućim generacijama, napose politčkim elitama.

A takve poruke na najbolji način pružaju baš dokumentarni filmovi vrteći se po filmskim festivalima i dvoranama širom svijeta.

Teško je i pobrojati sva imena, instuticije i gradove odakle se slila rijeka zaljubljenika filma u Dom omladine. Došli su poznati glumci, poput Miodraga Krivokapića i Vesne Mašić, reditelji poput Branka Šmita, direktori filmskih festivala iz Niša, Vrnjačke Banje, Portoroža... profesori sa filmskih akademija iz Novog Sada, Beograda i Cetinja, ugledni intelektualci i privredici sa svih strana svijeta, diplomatski kor akreditiran u Beogradu, koje je pozvala Ambasade BiH u glavnom gradu Srbije.

Nakon svjetske premijere publici je predstavljena i ekipa filma koju su činili Almir Šahinović, producent, Dušan Popović, koautor muzike, montažeri Saša Pejaković i Dušan Majušević, reditelj filma Josip Pejaković, te glavni protagonist dokumentarnog filma Hako Duljević, unuk istoimenog čovjeka sa fotografije, gorštaka sa Peštera koji se u svojoj životnoj fiozofiji rukovodio vlastitom krilaticom „sve što imaš daj da spasiš život, a život daj da spasiš obraz“.

Film svjedoči o medjusobnom poštovanju Pešteraca bez obzira na vjeru i naciju, o čovjeku koji je zavjet čovjekoljublja. Film je pokušaj da se na pravi način progovori o vrijednostima ljudi od svih i svega zaboravljenih, ljudi koji žive na Pešteru, jednoj od najvećih visoravni u Evropi, prostoru gdje su ljudi najbliže i suncu i bogu, a opet su u tami vremena i shvatanja. Bolje reći neshvatanja i nepriznavanja.

Protagonisti su doživjeli ovacije publike

Ovaj film bi mogao biti prekretnica i način da se taj prostor i njegovi žitelji bolje shvate i upoznaju, da im se prizna ono što nose u svojoj suštini, a to su dobrota, ljubav, saosjećanje, empatija... Koju je „čovjek sa fotografije“ pokazao u okolnostima II svjetskog rata, kada je spasio djevojčicu iz ralja razularenih vojnika. I zbog toga platio vlastitim životom.

Protagonisti su doživjeli ovacije publike. Urpriličen je i razgovor sa rediteljeme i protagonistom filma koji igra ulogu svoga djeda Haka, izgovarajući riječi i rečenice koje su karakteristika podneblja gdje su odrasli, dubokomisaonih a jednostavnih rečenica iz kojih izbija život.

Tako se nakon dugo godina, još od vremena kada je beogradski festival imao prefiks jugoslovenskog, u slavljeničkom ozračju predstavio jedan bosanskohercegovački film. A proteklih decenija najveća imena dokumentarnog filma iz BiH i prvaci nekadašnje jugoslovenske dokumentarističke scene, bili su u Beogradu i pobjedjivali.