Bard našeg glumišta Josip Pejaković, uprkos svim nedaćama koje su ga zadesile i tome šta je zaslužio, a nije dobio nikakvu pomoć države ni kada je bio ozbiljno bolestan, bio je i ostao Bosanac od glave do pete.

Jedini je živući čovjek koji je nagrađen poveljom ZAVNOBiH-a, a, iako voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, daleko je od zadovoljnog kada je u pitanju situacija u njoj.

Sušta suprotnost

Na naše pitanje o Danu državnosti BiH i 25. novembru, datumu kada je, prije 80 godina, održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, velikan Pejaković je odgovorio:

- Gledajući iz ove situacije, jako je teško išta reći čovjeku koji je posljednji dobitnik povelje ZAVNOBiH-a. Dakle, među nas pet, od kojih sam samo ja još ostao živ, koji bi, kao, trebao da svjedoči o ZAVNOBiH-u, a koji se sada pretvorio u svoju suprotnost.

Kazao je i kako na bh. nivou ne važi, odnosno ne može se ostvariti konsenzus da je 25. novembar Dan državnosti BiH.

- To je samo jedan značajan datum u prošlosti kada su, 1943. godine, u Mrkonjić-Gradu neki drugi ljudi imali konsenzus o tome, a oni su bili antifašisti. A ovi danas to, po svim svojim postupcima, nisu. Te je stoga ovaj pokušaj na neki način labudov pjev za nečim što politički nije na sceni jer to je antifašističko vijeće koje je donijelo tu odluku. A ovi danas su potpuno na drugoj strani. Ali gotovo svi. Jer razlika u vlasti je samo u pet deka - iskren je Pejaković.

Na pitanje ima li nade da ćemo Dan državnosti nekada slaviti u svim dijelovima BiH, Pejaković je istakao kako „sve dok su oni (političari, op. a.) na sceni, nema nikakve nade“.

- A antifašizam je poprilično anatemisan u čitavoj Evropi koja debelo stoji iza projekta fašizma - smatra Pejaković.

Umjetnik u meni

Ističe da on i danas brani osnovne postulate povelje ZAVNOBiH-a time što govori istinu.

- I time što sam, za razliku od poete i umjetnika u sebi, politički surovo realan, jer razlika između umjetnosti i politike je u tome da se politika mora zalagati za ono što je moguće, a umjetnost se uvijek zalaže za ono što je nemoguće da bi i ovo politički jednog dana bilo moguće. Jer sva moja djela su uvijek govorila ne o zemlji kakva ona jeste, nego kakva bi trebala biti. I tu je velika razlika. Narod uvijek voli da čuje ono što ne može biti - istakao je Pejaković.

Na kraju razgovora je dodao:

- Želim svima sretan Dan državnosti, ali u neko drugo, bolje vrijeme, nadam se.

Ne pada mi na pamet

Na našu konstataciju da već godinama nije zadovoljan Bosnom, odnosno da je, kako se čini, izgubio nadu u nju, Pejaković je istakao kako on ne može govoriti da je predsjednik države kad to nije.

- Niko mi za to nije dao legitimitet. A oni to, izgleda, tako mogu. Time što mene ne pozivaju ni na kakve te svetkovine, a poturaju me kao skiju da dajem medijske izjave u njihovu korist i dajem tim neukim političkim patuljcima vjetar u leđa – ne pada mi na pamet - rekao je Pejaković bez dlake na jeziku.