Dok posljednje vrijeme naslovnice pune vijesti iz crne hronike i prepucavanja bosanskohercegovačkih političara, kao svjetlo na kraju tunela pojavili su se najbolja bh. plivačica Lana Pudar i naš najbolji fudbalski sudija Irfan Peljto.<h2>Samo BiH</h2>Briljantna Mostarka je nedavno proslavila svoj 18. rođendan, a već godinama je ponos i jedan od najboljih ambasadora svoje Bosne i Hercegovine. Mogla je nastupati za mnoge zemlje, zvali su je i nudili joj mnogo bolje uvjete, ali nije htjela ni da čuje. Pliva za svoju domovinu, zemlju u kojoj je rođena i koja joj je kao majka. Možda više kao maćeha, jer još nije napravljen bazen u njenom Mostaru. Nadamo se da će i to uskoro biti završeno, jer je Lana to zaslužila.Uprkos svemu, Lana pliva, pomjera granice, a onda ponosno, sa suzom u oku, sluša himnu Bosne i Hercegovine dok je na pobjedničkom postolju. Tako je bilo i u Dohi, gdje je ostvarila historijski uspjeh. Osvojila je bronzu na Svjetskom prvenstvu u disciplini 200 metara delfin i ponovo istinski obradovala sve u BiH.<h2>Vrhunski nivo</h2>Veliki uspjeh ostvario je i naš Irfan Peljto. Išao je stepenicu po stepenicu, a iz blata niželigaških utakmica u BiH došao je do osmine finala Lige prvaka i utakmice velikom Real Madridu. Nema većeg kluba od Reala, osvojio je 14 titula evropskog prvaka, a čast da mu sudi na jednom meču dobio je rođeni Sarajlija.Vrijedno je radio, mukotrpno se spremao za svaku utakmicu, a onda obavljao posao na vrhunskom nivou. Prepoznala je to UEFA, ali i FIFA, koja ga je uvrstila na listu kandidata za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Ispisao je Peljto historiju postavši prvi bh. sudija u nokaut-fazi Lige prvaka. No, neće se na tome zaustaviti. Odlično je odradio posao na utakmici između Lajpciga i Reala i pokazao zbog čega je „maestro s pištaljkom“.

Mostarka briljirala u Dohi, a Sarajlija sudio velikom Real Madridu

Lana Pudar i Irfan Peljto: Drže BiH na sportskoj karti svijeta

Krenulo je slučajno. Porodica Pudar je htjela na more, a roditelji Velibor i Nada odlučili su upisati svoju tada 5-godišnju kćerku Lanu na plivanje. Lana je trebala savladati osnove, kako bi uživala na moru, ali sudbina je htjela drugačije –postala je mostarska sirena, najbolja bh. plivačica i osoba koja je vratila BiH na sportsku kartu svijeta.Plivačko čudo iz Mostara je jučer, ko zna koji put, oduševilo sve i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu ponovo učinilo ponosnim. Fenomenalna Lana osvojila je bronzu na Svjetskom prvenstvu u Dohi, što je najveći uspjeh njene dosadašnje karijere.Ovo je bila 19. medalja sa velikih takmičenja, a prva sa Svjetskog prvenstva u seniorskoj konkurenciji za našu Lanu. Prosto je nevjerovatno kakav je talenat ova rođena Mostarka. Nedavno je proslavila 18. rođendan, a već godinama puni naslovnice domaćih i svjetskih medija.Postala je jedna od najboljih ambasadorica svoje BiH. Od uspješnosti, kvaliteta, upornosti, vrijednosti, skromnosti, ljepote, tvrdoglavosti..., Bosna i Hercegovina je u njoj. A dok Lana pliva, svi stanemo, ne dišemo i pratimo kakvu će medalju osvojiti. Jer na to nas je navikla naša šampionka. Lana, bravo i hvala!

Osvojila je bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Dohi

Lana Pudar: Vratila BiH na sportsku kartu svijeta

Bosanci i Hercegovci u svakom dijelu svijeta nižu uspjehe. Bilo da je riječ o „običnim“ kancelarijskim poslovima ili svijetu nauke u svim oblastima, ali i onim fizičkim, poput građevine i srodnih djelatnosti. Svi oni su „zlata vrijedni“, a poslodavci u zapadnim zemljama čine sve da sačuvaju takve radnike – ljude željne posla, ali za koji će biti i adekvatno plaćeni.U sličnoj situaciji su glumci, umjetnici, reditelji... Svi oni su daleko cjenjeniji „tamo negdje vani“ nego u svojoj domovini, svome gradu. Davno su prošla vremena kada su Bosanci bili dobri samo za bauštelu kao jeftina radna snaga. Sada sebe cijenimo mnogo više, a onda nas i drugi cijene.Znamo mi to i sami, ali nam je oko srca toplije kada drugi to kažu. A upravo to je učinio generalni sekretar Muslimanske svjetske lige (MWL), predsjednik Organizacije muslimanskih učenjaka i bivši ministar pravde Saudijske Arabije Muhamed bin Abdulkarim el-Isa (Mohammad bin Abdulkarim Al-Issa) tokom svoje posjete našoj državi. Jasno je poručio da je bosanski čovjek izvor nadahnuća mnogima u svijetu, a da su Bosanci ugledni ljudi i na dobrom glasu u svijetu.A onda skoro da stavljamo na stub srama mlade koji i pomisle otići iz ove države. Jer kako, pobogu, mogu željeti otići iz divne nam BiH u kojoj su se na vrhu pozicionirali uhljebi i korupcionaši (naravno, ima izuzetaka), kojima je jedini cilj kako će napuniti svoje džepove, ali i novčanike najbližih i svih onih od kojih imaju koristi?! Iz države u kojoj se konkursi i tenderi raspisuju iako je mnogo prije poznat dobitnik?! Iz zemlje u kojoj samo na spomen rata ljudi glavu dižu, ali ne da bi smirili ostale, već da bi rekli: „Evo, ja ću prvi.“Nikad mi neće biti jasno zašto mladi odlaze.Šanse za mlade i uspjehe svedene su na minimume, a i tada moraš biti flegma s dovoljnom upornošću i tvrdoglavošću da se boriš protiv devijacija u društvu koje su se toliko ukorijenile da će generacije i generacije poslije nas vaditi te korove.Nismo svi isti, neko se ni ne okrene pri odlasku iz domovine, nekome ne izlazi iz misli. Ima i onih trećih, u njoj su, venu, ali ne odlaze zbog nečeg jačega u njima. Tog osjećaja patriotizma. Iako im ova zemlja ništa nije dala.

Bosanski čovjek je izvor nadahnuća mnogima u svijetu, Bosanci su ugledni ljudi i na dobrom glasu svugdje

Korovi društva

Rođeni Sarajlija, veliki profesionalac i čovjek koji je uprkos svemu čvrsto na zemlji ispisao je historiju bosanskohercegovačkog fudbala. Sanjao je da bude veliki fudbaler, maštao da igra za reprezentaciju BiH, ali je sudbina htjela da svoju domovinu predstavlja kao sudija.Naravno, riječ je o Irfanu Peljti, prvom bh. sudiji koji je dijelio pravdu na jednoj utakmici osmine finala najjačeg evropskog klupskog takmičenja Lige prvaka. I da stvar bude bolja, Peljto je sudio velikom Realu u pobjedi Madriđana kod Lajpciga (1:0).U svojim ranijim intervjuima se znao našaliti da se rodio kao sudija, jer je sin bivšeg fudbalskog sudije Mesuda Peljte. Međutim, Irfan je postao maestro s pištaljkom, a krenulo je sasvim slučajno.- Sve je počelo od 18. godine. Jednostavno, probudio sam se i odlučio da postanem sudija - rekao je ranije Peljto.Prije tri godine je sudio svoju prvu utakmicu Lige prvaka, meč Lajpciga i Reala mu je bio 4. ove sezone, a ovaj zahtjevni ispit je položio. Brojni velikani fudbala su hvalili Irfana Peljtu.Irfan Peljto rođen je 18. jula 1984. godine u Sarajevu. FIFA-in sudija je od 2015., a Premijer ligu BiH sudi od 2013. godine.

Ispisao je historiju bosanskohercegovačkog fudbala

Irfan Peljto: Maestro s pištaljkom

Salko Hadžić i Mensur Nukić dvije su žrtve genocida u Srebrenici, čiji su skeletni ostaci pronađeni ispod fontane u dvorištu brčanskog ljekara Nebojše Mraovića.Ovo je saopšteno njihovim porodicama u Tuzli, 14. februara. Obojica su iz Vlasenice.<h2>Nekompletni posmrtni ostaci</h2>Radi se o nekompletnim posmrtnim ostacima koji su pronađeni zabetonirani u fontani u dvorištu privatne kuće u Brčkom, što je utvrdio Institut za nestale osobe BiH nakon ekshumacije i DNK analize, kako je potvrđeno RSE iz Instituta 30. januara.Ekshumacija posmrtnih ostataka je urađena 21. septembra prošle godine u dvorištu kuće ljekara Nebojše Mraovića u Brčkom.Ostaci u dvorištu brčanskog ortopeda zakopani su prije 11 godina, nakon čega je iznad njih izgradio betonsku fontanu.Mraović je ranije za RSE rekao da ne vidi ništa sporno u cijelom slučaju, navodeći da su kosti korištene za "planiranje operacija".- Tako nešto napraviti je van ljudske pameti. Samo je mogao monstrum, neodgovorna osoba koja nema vjere, kulture, nacije. Ko bi u svoju avliju donio kosti - izjavio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Idriz Nukić, brat ubijenog Mensura.<h2>Zločin nad zločinom</h2>Fatima Berković, rodica Salke Hadžića, izjavila je da joj je rečeno kako je u Brčkom ispod fontane pronađena njegova lobanja bez donje vilice.- Ja sam potpisala za reekshumaciju i ukop, s obzirom da Salko ima samo živu sestru koja živi u Americi. Teško je, mi smo od dvije sestre djeca. U genocidu su mu stradali otac, amidže. Šta smo sve doživjeli, a sama pomisao da je doktor skrivao je zločin nad zločinom - kazala je Fatima za RSE.Tužilaštvo BiH je zaprimilo informaciju o DNK nalazima nekompletnih posmrtnih ostataka dvije osobe koje je poslao Institut za nestale osobe BiH, a za koje je utvrđeno da pripadaju žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine. Iz ove pravosudne institucije još nema odgovora u kojoj je fazi istraga.Skeletni ostaci Salke Hadžića, koji su pronađeni na području Cerske, ukopani su 2022. godine, a Nukića 2011. godine u Memorijalnom centru Potočari.Cerska je od Srebrenice udaljena oko 40 kilometara.Mraović i dalje radi u "Dr. Pajić Medical", privatnoj brčanskoj ordinaciji, potvrđeno je u toj zdravstvenoj ustanovi 13. februara za Radio Slobodna Evropa.<h2>Novčana ili kazna zatvora</h2>Iz Komore doktora medicine Republike Srpske nije odgovoreno na upit RSE o tome da li Mraović i dalje ima licencu za bavljenje ljekarskim poslom, te kako Komora postupa u ovakvim slučajevima.Prema Krivičnom zakonu Brčko distrikta, ako neko neovlašteno odnese, sakrije ili premjesti tijelo ili dio tijela, bit će kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.Kazne su iste u Federaciji BiH, dok je u Republici Srpskoj moguća zatvorska kazna do dvije godine.Krivični zakon BiH se ne bavi ovim, ali propisuje zatvorsku kaznu do tri godine u slučaju da osoba ne prijavi mjesto masovne grobnice.Skoro tri decenije nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, još se traga za 7.597 nestalih osoba, od čega 1.200 samo u Srebrenici.

Radi se o nekompletnim posmrtnim ostacima koji su pronađeni zabetonirani u fontani u dvorištu privatne kuće u Brčkom

Članovi porodica žrtava genocida u Srebrenici čiji su ostaci pronađeni u dvorištu ljekara iz Brčkog 

Poznato čiji su skeletni ostaci pronađeni ispod fontane ljekara u Brčkom

Reprezentativac Bosne i Hercegovine u fudbalu Adrian Leon Barišić briljira u Bazelu ove godine.Posrnulom velikanu iz švicarske Superlige ove sezone ne cvjetaju ruže i zauzimaju tek 9. poziciju na tabeli, ali, među sivilom, naš reprezentativac uspio je da se iskristalizira kao jedan od najboljih defanzivaca tog prvenstva.Nagrada za to je došla u 23. kolu prvenstva, kada su uspjeli savladati Sent Galen (1:0), a Barišić je izabran za igrača kola.Sjajan nastup donio mu je lijepo priznanje, a to je samo jedan korak naprijed ka najvećim svjetskim ligama, gdje talent poput Adriana pripada.Dvadesetdvogodišnji Barišić je prošlog ljeta pojačao redove Bazela u transferu vrijednom tri miliona eura, a nakon što je napustio hrvatski Osijek. Upisao je 16 nastupa u svim takmičenjima i čini sve da napravi ekipu boljom, a to mu, prema svemu sudeći, ide veoma dobro.Inače, Adrian, rođen u Štutgartu, izabrao je reprezentaciju BiH iako su se iz Hrvatske borili do posljednjeg trenutka da ga nagovore da postane član „Vatrenih“.

Jedan od najboljih igrača švicarske Superlige

Adrian Leon Barišić: Briljira u velikanu

Nakon bolovanja i godišnjeg odmora bivša direktorica, haman magistrica i inšalah doktorica Sebija Izetbegović dala je otkaz u KCUS-u i objavila da odlazi u prijevremenu penziju.Na taj način i zvanično se okončava era vladavine Sebije, koja je KCUS-om, na čije je čelo postavljena zahvaljujući posjedovanju vjenčanog lista s predsjednikom SDA i tadašnjim članom Predsjedništva, godinama upravljala poput čuvara u koncentracionom logoru, usput protjeravši desetine ljekara iz ove ustanove. Naravno, vladanje KCUS-om bila je samo sićušna, usputna aktivnost za vlastohlepnu Sebiju, koja je, vješto manipulirajući i upravljajući svojim suprugom, postrojavala po SDA, određujući ko će i kako voditi državu i njene institucije, a malo je falilo pa da 2018. pokuša i naslijediti svog supruga na poziciji člana Predsjedništva.Da se razumijemo, ništa to ne bi bilo za nju jer veće su njene ambicije od naše male države. No, malo se precijenila. Naime, upravo su njeno siledžijstvo, bahatost, iživljavanja i brojni skandali koje je izvodila doveli do egzodusa nekih od najmoćnijih i najutjecajnijih članova unutar same SDA, kao i okretanje većeg dijela javnosti protiv bračnog para, što će posljedično stvoriti i veliki front gotovo svih stranaka protiv dinastije.Epilog je poznat: SDA i Bakir su pali s vlasti. Ne treba imati ni najmanje sumnje u to da je taj pad velikim dijelom uzrokovan likom i (ne)djelom Sultanije.Skoro da bismo joj rekli hvala da, mimo SDA, iza nje nisu ostali i devastiran zdravstveni sistem te deponirani ''truhli malina respiratori'', kojima se, u jeku pandemije koronavirusa, eksperimentiralo na živim ljudima.S kojim posljedica, uskoro bi trebalo kazati tužilaštvo. Između ostalih stvari.

 SDA i Bakir su pali s vlasti. Ne treba imati ni najmanje sumnje u to da je taj pad velikim dijelom uzrokovan likom i (ne)djelom Sultanije

Sebija i Bakir Izetbegović: Tema sarajevskih hanuma

Otišla si, Seko, izostala je tuga

Njegova religija je slikarstvo, opredjeljenje čovjek, nacionalnost Bosanac. Maestralni Safet Zec.Svoj talent usavršen znanjem, izučavanjem, vježbom i konstantnim radom doživljava kao obavezu da drugima prenosi i uči ih o užasima 90-tih godina u našoj i njegovoj domovini. Genocid u Srebrenici, ubijanja gradova, istjerivanja, protjerivanja... Sve to i Zeca tri decenije progoni.Kroz suze, molitve, zagrljaje svijetu pokazuje patnju. Svoju, našu, bosanskohercegovačku. I jedna ovakva država mala je za čovjeka poput njega. Davno je Zec prerastao granice BiH, pokazao se i dokazao svjetskoj javnosti.Uskoro će opet imati priliku, kada ove godine bude izlagao na Venecijanskom bijenalu, na koji su ga pozvali – gle ironije – Italijani. A ne ta ista BiH o kojoj on svijetu priča.Safet Zec rođen je 5. decembra 1943. godine u Rogatici. Njegova djela iz opusa „Molitva“, koji čini cjelinu s opisima „Egzodus“, „Suza“ i „Zagrljaji“, dostupna su javnosti do kraja februara u srcu Sarajeva, u „Europe Houseu“.

Kroz suze, molitve, zagrljaje svijetu pokazuje patnju – svoju, našu, bosanskohercegovačku

Zec: Svijetu govori o BiH kroz svoja djel

Safet Zec: Slikarstvo kao religija

Dževad Korman, direktor Uprave policije Tuzlanskog kantona, dan nakon što je policajac Elvis Ćustendil ubio Amru Kahrimanović, na konferenciji za medije izjavio je da je ubica bio ranije disciplinski kažnjavan. No, i pored toga, kako je naveo, bio je policijski službenik već 30 godina, napredovao je, pa čak stigao i do zamjenika komandira. Bio je, kako je rekao, kulturan i pristojan i njegove kolege su “slijegale ramenima“ na to kako je baš on, takav, mogao hladnokrvno ubiti Amru i ispaliti cijeli šaržer u nju.Podsjeti me ovo na slučaj od prije nekoliko godina kada su u Sarajevu uhapšeni zloglasni kriminalci i ubice Marko Gojčević i Čaba Der. Dok su pripremali još jednu likvidaciju u Sarajevu, živjeli su u unajmljenom stanu na Dobrinji. Rođaci vlasnice stana, koja živi u inozemstvu, nisu znali kome izdaju stan: „Izgledali su kao pristojni momci, pojma nemamo.“ Kada se kordon policije pojavio u zgradi na Dobrinji gdje su živjeli neko vrijeme, komšije, mahom stariji ljudi, navikli na tihi život u ovom sarajevskom naselju, bili su začuđeni. „A, ko bi rekao, bili su to divni momci. Uvijek su se uljudno javili i rekli ’Dobar dan’.” Hladnokrvne ubice!Niti su oni, dobrinjski penzioneri koji su život proveli u mirnoj dobrinjskoj ulici, prepoznali zloglasne ubice od kojih je strahovala Evropa, niti su kolege policajci prepoznali psihopatu u svojim redovima, a sve to, uz niz drugih zločina koji su potresli našu zemlju u posljednje vrijeme, dovodi do toga da ne postoje riječi koje mogu objasniti ovu bezdušnost, zlo i mržnju kojima smo okruženi u našem društvu.I uvijek se pronalaze neki krivci, u velikoj mjeri mediji i njihovo izvještavanje. No, postavlja se pitanje koliko smo mi kao društvo, pojedinačno svi u njemu, prestali biti korektiv za razne ludosti koje nam se dešavaju. Koliko smo bezlični, koliko smo nezainteresirani da se naš glas čuje, koliko više ni ne osluškujemo niti pokušavamo shvatiti šta se dešava oko nas i kuda dalje idemo. Potpuna nezainteresiranost i za ono što je bilo prošle godine, i za ono što je sad, a u ogromnoj mjeri i ono što će biti sutra.A ima li šta gore za jedno društvo od toga nego kada, u trenucima sveopćeg ludila, zavlada kolektivno beznađe, bez ikoga ko će nam moći dati preciznu dijagnozu kako možemo ozdraviti i kako nam može biti bolje.&nbsp;

Niti su dobrinjski penzioneri prepoznali zloglasne kriminalce od kojih je strahovala Evropa, niti su kolege prepoznali psihopatu u svojim redovima

Divan mladić i hladnokrvni ubica

Najbolja bosanskohercegovačka skijašica Elvedina Muzaferija ponovo je ispisala historiju našeg sporta.Muzaferija je, nakon nekoliko velikih uspjeha ove sezone, upisala pobjedu u okviru FIS Europa kupa, koji je održan u Krans Montani.Briljirala je naša najbolja skijašica na stazi u Švicarskoj te s vremenom 1:08:12 osvojila prvo mjesto i ostavila konkurenciju iza sebe, među kojima je i nekoliko renomiranih skijašica iz svijeta ovog sporta.Nekoliko sedmica ranije Muzaferija je uspjela ostvariti i najbolji rezultat u Svjetskom kupu kada je, u okviru Svjetskog kupa u Kortini d'Ampaco, u disciplini Super-G osvojila 14. mjesto i time ostvarila jedan od najboljih plasmana u historiji naše države.Muzaferija je ove sezone u zaista fenomenalnoj formi. Njeni rezultati su najbolji dokaz koliko se osjeća ugodno na stazama širom svijeta.Skromna Muzaferija, iako je slavila u utrci, nije željela privlačiti pažnju. Posvetila ju je svim ženama koje su žrtve porodičnog nasilja.- Iako sam danas pobijedila na utrci Europa kupa, što je ujedno najbolji rezultat za BiH ikada, odnosno prva pobjeda u nekom internacionalnom takmičenju, ne mogu biti tako sretna jer je dan žalosti.Ovu pobjedu želim posvetiti svim djevojkama i ženama koje su žrtve porodičnog nasilja. Znajte da sam uz vas i da nikada nije kasno da reagirate - kazala je Muzaferija nakon utrke.

Briljirala je naša najbolja skijašica na stazi u Švicarskoj

Elvedina Muzaferija: Ponos BiH

Nikad više! Tako je bilo prošle godine kada je Armin Berberović pregazio dvije mlade doktorice na Marindvoru. Jedna je preminula odmah, druga nakon nekoliko mjeseci. I? Digla se, opravdano, kuka i motika. Tužilaštvo, policija, narod, vlast, opozicija. Svi. Nikad više i dokle više! Uplakani, zabrinuti. A samo porodice znaju kako im je.Ali, da nema suđenja, niko ih se ne bi ni sjetio. Ni Azre, ni Alme, ni Emire Maslan, koju je lani ubio nevjenčani suprug Anel, i to pred djetetom. Bilo, prošlo, još jedna žrtva femicida. Još jedna nevina duša. I tako redom...I šta je s ubijenom Nizamom Hećimović? Brutalnošću kojoj je svjedočio cijeli region. Užas, stravično, pomahnitali ubica ubistvo prenosio uživo, “vrištale” su naslovne strane novina, portala. I?Februar 2024. godine. Cvijeće za ubijenu Amru Kahrimanović. Javnost ogorčena. Tuzla zavijena u crno. Ubica policajac. Naoružan na godišnjem odmoru. Pijan. Čak 17 metaka je ispalio iz pištolja. I? Još jedna nevina žrtva, žena, majka, supruga. I opet isto, dokle više, nikad više? Do ponedjeljka svi ćemo zaboraviti i Amru. Kao što smo zaboravili mnoge.A ubice Armin, Elvis, Anel... Pomahnitali Nermin Sulejmanović. Kada ih osude i presude, nećemo se sjećati ni njih. Pamtit će ih novinski stupci i arhiv. Linkovi.A sistem, država, društvo? Gdje živimo, u šta se pretvaramo? Kakvu djecu odgajamo? Kakvo smo bolesno društvo postali? Zločini, ubistva, crna hronika i sivilo za sivilom. Sve to gledaju djeca. I čemu se nadaju, kakva ih budućnost očekuje? Živimo u zemlji ubica, poremećenom društvu. A svi smo krivi. Na djecu i njihove potrebe zaboravljamo, starije ignoriramo, bolesne guramo u stranu. Zato nam je i jeste ovako – sve bolesno.

Ali, da nema suđenja, niko ih se ne bi ni sjetio, ni Azre, ni Alme, ni Emire Maslan, koju je lani ubio nevjenčani suprug Anel, i to pred djetetom

Zemlja ubica

Fudbalska reprezentacija Obale Slonovače teškom mukom je došla do finala Afričkog kupa nacija. Uspjeli su, uprkos mnogim previranjima, pritisku domaćeg terena, pa čak i promjeni selektora tokom trajanja prvenstva, doći do nezamislivog.Iako su svi igrači zaslužni za uspjeh, jedan čovjek se izdvaja među svim ostalim herojima. Sebastijan Ale (Haller), gorostasni napadač Borusije iz Dortmunda, uspio je odvesti Obalu Slonovače u finale tako što je pogodio protiv DR Konga u 65. minuti u nimalo atraktivnoj utakmici.Iako je pogodio za polufinale i novo finale, prvo od 2015. godine i treće u historiji, ovo čak nije najveća pobjeda u njegovom životu. Sjajni Ale je saznao da ima rak testisa u julu 2022. godine.U trenutku mu se život pretvorio u noćnu moru, no napadač Obale Slonovače se oporavio i jači je nego ikada.Njegov gol je došao samo nekoliko dana poslije Svjetskog dana borbe protiv raka, valjda kao još jedna poruka teškoj bolesti da je on na kraju borbe izašao kao pobjednik. U nedjelju protiv Nigerije će probati povesti svoju reprezentaciju do druge najveće pobjede u karijeri, ali dotad može uživati kao heroj svoje nacije.

Napadaču je to druga najveća pobjeda u karijeri

Sebastijan Ale: "Domaći" heroj

Poput tragičnog igrokaza s unaprijed poznatim tekstom i završetkom izgleda bosanskohercegovačka realnost koja najavljuje nimalo svijetlu budućnost. Kao na ringišpilu strave i užasa, s kojeg svako malo neko od nas odlazi u smrt, praćen vriskom onih što ostaju, sumanuta vožnja se nastavlja, a niko joj ne vidi kraj. Nikoga da dotakne to magično dugme i zaustavi haos, jer svjesni smo da ovako dalje ne može i da ovako nećemo nigdje.Nakon ubistava u Banjoj Luci, Doboju i Sarajevu, u Tuzli je ubijena žena. Već danas, nažalost, vijesti iz bilo kojeg drugog grada mogu početi puniti stupce crnih hronika. U strahu od potencijalnih ubica, građani se s mrakom povlače u svoje domove, jer vrag je, očigledno, odnio šalu, pravdu su mnogi spremni uzeti u svoje ruke, a niko više ne može garantirati hoće li to biti lokalni kriminalac, drogirani prijestupnik u saobraćaju ili, evo, policajac. Kao i svaki put do sada, nižu se reakcije ispunjene ogorčenjem, bijesom i nemoći, ponovo se daju preporuke, ukazuje na propuste, po ko zna koji put pitamo se gdje smo zakazali i do koga je.U državi u kojoj su rat i poraće dobrano načeli i psihičko zdravlje svakog pojedinca, gdje neodgovorni i bahati političari uporno promoviraju agresiju i prijetnju kao prihvatljiv vid komunikacije, lista s imenima žrtava postaje sve duža. U državi u kojoj raspolažemo s milion komada oružja, legalnog i ilegalnog, u kojoj je nekom bilmezu palo na pamet da putem oglasa ponudi čak i opremu za tenk, poput šamara odzvanjaju izjave iz MUP-a TK da se ni u samoj policiji ne drži baš do pravila, jer policajac i na godišnji odmor može ponijeti službeni pištolj, a ljekarski pregledi mogu biti rijetki zato što su skupi!?Teško je odgovoriti odakle, ali opći nered se odnekud mora početi pospremati, i to brzo, a sigurnosna situacija, s konkretnim mjerama, trebala bi se naći na dnevnom redu najviših entitetskih, pa i državnih organa. U protivnom, ne trebamo strahovati od rata ako već ovoliko ginemo u ovome što se zove mir.&nbsp; &nbsp;

Policajac i na godišnji odmor može ponijeti službeni pištolj, a ljekarski pregledi mogu biti rijetki zato što su skupi

Ćustendil: Policajac koji je ubio ženu u Tuzli

Ringišpil strave

Izvršna direktorica za Evropu u Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Ajhorst (Eichhorst) boravila je opet u posjeti našoj zemlji. I još jednom je istaknula podršku Bosni i Hercegovini na njenom putu ka Evropskoj uniji.Potcrtala je značaj sjednice Evropskog vijeća u martu ove godine kada je u pitanju odluka o potencijalom otvaranju pregovora s BiH.I ulila je dodatnu nadu i ohrabrenje svima, od građana do političara. Naime, od 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije BiH najhitnije (do marta) mora usvojiti četiri. To uveliko olakšava svima. Prioritet su otvaranje pregovora s Frontexom te zakoni o pranju novca, sukobu interesa i sudovima.- To ja zovem 3+1 uvjetima. Moramo obaviti sve pripreme kako bismo imali adekvatan izborni proces - rekla je.Ajhorst je i jučer naglasila da joj je stalo do BiH. Ona je zaista bila uz BiH proteklih godina i direktno je učestvovala u pregovorima vlasti oko neophodnih reformi, posebno onih koji se tiču izmjena Izbornog zakona.Angelina Ajhorst rođena je 4. avgusta 1965. godine u Nizozemskoj.

Još jednom istaknula podršku BiH na njenom putu ka EU

Angelina Ajhorst: Ohrabrenje i nada

Sarajevo i Bosna i Hercegovina, zajedno s ostalim zemljama bivše Jugoslavije, slave. Na današnji dan prije 40 godina zapaljen je olimpijski plamen na Koševu. U Sarajevo te 1984. sjatili su se sportisti sa svih strana svijeta, ali i uvažene zvanice, gosti, turisti. Sve zbog Zimskih olimpijskih igara (ZOI).Tada nam je pošlo za rukom ono što nikome nije. Hem smo na jednom mjestu okupili predstavnike SAD i Rusije, koji su prije i poslije bojkotirali Olimpijske igre zbog političkih tenzija, hem smo izgradili dobar dio današnjeg Sarajeva, hem su građani učestvovali na svakom koraku. I ne zaboravimo, prizvali smo snijeg, da bismo ga potom, u rekordnom roku, čistili i dovodili u red staze i ostala mjesta na kojima su Igre održavane.Da, lijepa su to vremena bila. Vučko je osvojio sve i smjestio se u srca mnogih. I danas je tu. Na vrhu svijeta tada smo bili.Osim Vučka i uspomena, ništa nam nije ostalo iz te 1984. godine. Ni bratstva ni jedinstva, ni zajedništva, ni olimpijskog duha koji posebno posljednjih dana punih pluća spominjemo. Ni decenija nije prošla, a opet je svijet o nama pričao. Zbog rata! Zbog činjenice da se međusobno ubijamo, istjerujemo, raseljavamo...I tako je loše zasjenilo sve ono dobro. Ali čak ni sva ratna dejstva i agresija na BiH nisu dovoljan razlog za decenijsko zanemarivanje zimskih sportova. Šta je sa skakaonicama na Igmanu, bob-stazom na Trebeviću, Ledenom dvoranom u Skenderiji? Pustili smo da vrijeme učini svoje. Mlade sportiste u segmentu zimskih sportova na prste jedne ruke možemo nabrojati. A i oni moraju moliti za finansijsku pomoć od općine, kantona, entiteta, države!I danas, pa do kraja februara spominjat ćemo taj olimpijski duh da bi nam drugi povjerovali, a duboko u sebi osjećamo stid jer od tog duha nije ostalo ništa.

Lijepa su to vremena bila, te 1984. smo bili na vrhu svijeta

Ni jedinstva ni olimpijskog duha

Fudbalska reprezentativka Bosne i Hercegovine Marija Ana Milinković ispisala je historiju. Sjajna Milinković napravila je najveći transfer bh. ženskog fudbala svih vremena i prešla iz SFK 2000 Sarajevo u slavni Inter.Bila je najbolja igračica Premijer lige BiH, a sada ide u redove italijanskog giganta. Ogromna stvar za SFK 2000 Sarajevo, koji je pokazao da je fabrika talentiranih igračica za bh. fudbal, ali i samu Mariju Anu Milinković.- Osjećaj koji me prati ovih dana je fenomenalan. Moji snovi se ostvaruju, ovo je ono o čemu sam maštala i na čemu sam vrijedno radila sve ove godine - rekla je Milinković nakon transfera.Odlična bh. igračica će se u redovima Intera priključiti saigračici iz reprezentacije Maji Jelčić, koja je od ranije stanovnica Milana.Marija Ana Milinković rođena je 16. novembra 2004. godine na Palama. Fudbal joj je velika ljubav, a već 15 godina se bavi ovim sportom. Oduvijek je maštala i bila sigurna da će igrati na visokom nivou, a sada se snovi ispunjavaju. Od 2020. je članica reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Lana Pudar i Irfan Peljto: Drže BiH na sportskoj karti svijeta

Lana Pudar: Vratila BiH na sportsku kartu svijeta

Korovi društva

Irfan Peljto: Maestro s pištaljkom

Poznato čiji su skeletni ostaci pronađeni ispod fontane ljekara u Brčkom

Adrian Leon Barišić: Briljira u velikanu

Otišla si, Seko, izostala je tuga

Safet Zec: Slikarstvo kao religija

Divan mladić i hladnokrvni ubica

Elvedina Muzaferija: Ponos BiH

Zemlja ubica

Sebastijan Ale: "Domaći" heroj

Ringišpil strave

Angelina Ajhorst: Ohrabrenje i nada

Ni jedinstva ni olimpijskog duha

Marija Ana Milinković: Historija bh. fudbala

Kolumne

Lana Pudar i Irfan Peljto: Drže BiH na sportskoj karti svijeta

Lana Pudar: Vratila BiH na sportsku kartu svijeta

Korovi društva

Irfan Peljto: Maestro s pištaljkom

Poznato čiji su skeletni ostaci pronađeni ispod fontane ljekara u Brčkom

Adrian Leon Barišić: Briljira u velikanu

Otišla si, Seko, izostala je tuga

Safet Zec: Slikarstvo kao religija

Divan mladić i hladnokrvni ubica

Elvedina Muzaferija: Ponos BiH

Zemlja ubica

Sebastijan Ale: "Domaći" heroj

Ringišpil strave

Angelina Ajhorst: Ohrabrenje i nada

Ni jedinstva ni olimpijskog duha

Marija Ana Milinković: Historija bh. fudbala