Protekli četvrtak, 23. maj, upisan je u historiju - kako naše Bosne i Hercegovine tako i regiona te cijelog svijeta. Generalna skupština Ujedinjenih naroda (UN) usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom će se 11. juli obilježavati kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. <h2>Negiranje genocida</h2>Stalna predstavnica Njemačke u UN-u Antje Lendertse (Antje Leendertse) predstavila je Rezoluciju u ime zemalja kosponzora. U svom izlaganju podsjetila je da su prije gotovo 30 godina 8.372 bosanska muslimana sistemski likvidirana u Srebrenici. Stala je na pravu stranu historije.- Ubijanja su počela 11. jula i trajala su nekoliko dana. Srebrenica je proglašena UN-ovom sigurnom zonom rezolucijom 819 Vijeća sigurnosti UN-a, ali to nije spriječilo počinjenje genocida u ovom gradu. Naša inicijativa je da se oda počast žrtvama i preživjelima koji još imaju posljedice zbog ovog zločina. Osim genocida u Ruandi, genocid u Srebrenici je također presuđen međunarodnim sudovima - rekla je Lendertse.Navela je i da ova rezolucija sadrži formulacije protiv negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca koji su počinili genocid u Srebrenici te je istaknula da su se lažne optužbe protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici često spominjale.- Želim da razjasnim - ova rezolucija nije usmjerena ni prema kome. Ne prema Srbiji, koja je cijenjena članica UN-a, već samo prema počiniocima genocida u Srebrenici - rekla je Lendertse.<h2>Lice pravde</h2>Pred predstavnicima drugih zemalja istaknula je da Njemačka žali za žrtvama jednako te da je postignuće što počinioci genocida mogu biti izvedeni pred lice pravde. - Koju ćemo poruku poslati narednim generacijama ako ne čuvamo sjećanje na žrtve i ne razmišljamo o pravnim činjenicama - upitala je Lendertse.Zajedno s predstavnicima drugih zemalja kosponzora Rezolucije, Lendertse se do posljednjeg trenutka borila za njeno usvajanje. <h2>Diplomatska služba</h2>Ambasadorica Antje Lendertse na poziciji stalne predstavnice Njemačke u UN-u je od septembra 2021. godine. Prije imenovanja u Ženevi Lendertse je od februara 2015. bila šefica Radne grupe za predsjedavanje Organizacijom za evropsku sigurnost i saradnju. U 2014. i do januara 2015. bila je povjerenica Savezne vlade za razoružanje i kontrolu naoružanja u federalnom ministarstvu vanjskih poslova Njemačke. Od 2012. do 2014. bila je specijalni izaslanik za istočnu Evropu, Kavkaz i centralnu Aziju u Federalnom ministarstvu vanjskih poslova. Od 2009. do 2012. godine bila je šefica Odjela za zapadni Balkan u Federalnom ministarstvu vanjskih poslova.U diplomatsku službu stupila je 1990. godine. Radila je u Njemačkoj ambasadi u Helsinkiju od 2007. do 2009. godine, u Londonu 2005. i 2006. godine, u Moskvi od 1993. do 1997. Obavljala je niz drugih funkcija u Federalnom ministarstvu vanjskih poslova, uključujući i funkciju zamjenika portparola od 2002. do 2005., radila je u Odjelu za štampu od 1999. do 2005., te u Odjelu za politiku UN-a od 1997. do 1999. godine.Magistrirala je srednjovjekovnu i modernu historiju, romanske jezike, ekonomiju i filozofiju na Univerzitetu u Kelnu (1989.). Rođena je 7. marta 1963. godine u njemačkom gradu Mors.

Naša inicijativa je da se oda počast žrtvama i preživjelima koji još imaju posljedice zbog ovog zločina

Njemačka ambasadorica u UN-u Antje Lendertse: Na pravoj strani historije

Uprkos tome što je Rezolucija o Srebrenici usvojena, zvaničnici iz RS i Srbije pokazali su svu nemuštost pokušavajući predstaviti kao uspjeh to što je značajan broj zemalja bio suzdržan.Ipak, i većina tih zemalja koje su bile suzdržane priznaju genocid u Srebrenici, a njihova suzdržanost nije isto što i glas protiv, kako se to pokušava predstaviti. Oni su pokazali suzdržanost zbog geopolitičkih odnosa i država koje su stotinama ili hiljadama kilometara udaljene od Sarajeva.Ipak, zvaničnici iz RS su otišli korak dalje, pa je Milorad Dodik nadmašio sam sebe.- U političkom smislu nemamo namjeru da sarađujemo na nivou BiH, zato ćemo pristupiti razdruživanju BiH u narednih 30 dana - rekao je Dodik.Nastavio je Dodik s gnusnostima, pa je počeo govoriti da su neki od onih koji su ukopani u Potočarima zapravo živi i tako još jednom - na najbrutalniji način - izvrijeđao porodice žrtava.No, zvaničnici međunarodne zajednice su još jednom pokazali da vode račune o BiH i da neće trpjeti takvo nešto.Ambasada SAD poslala je nikad jaču poruku, a to je da „razdruživanje“ zapravo znači kraj RS. Nije tu riječ o izjavi Rame Isaka ili Zukana Heleza, koji svaki dan lupetaju razne gluposti za malo pregleda i lajkova, nego o ambasadi najjače države svijeta, gdje se svaka riječ vrlo dobro „izvaga“ prije objavljivanja.Nešto blaže izrečene, ali suštinski ništa drugačije, stigle su i poruke iz Ambasade Velike Britanije te Delegacije EU.Iako je malo vjerovatno da je Dodik uopće ozbiljno mislio, s obzirom na to da je u više navrata najavljivao sve i svašta, od raznih referenduma pa nadalje, a od kojih nije bilo ništa, dobro je da ova država na svojoj strani ima podršku velikih sila - kako po pitanju usvajanja Rezolucije tako i sigurnosti u BiH.Jer, uzdati se u Dodikovu racionalnost i nije baš najpametnije.

Ambasada SAD poslala nikad jaču poruku, a to je da "razdruživanje“ zapravo znači kraj RS

Američki šamar

Generalna skupština Ujedinjenih naroda stavila je, kako kažu majke Srebrenice, pečat ispod bolne istine s kojom žive i od koje umiru posljednjih 29 godina. Ali i sramote, divljaštva i nehumanosti onih koji su u genocidu na bilo koji način učestvovali. Usvajanjem Rezolucije o Srebrenici genocid iz jula 1995. bit će zauvijek sačuvan od zaborava, svih pokušaja negiranja i relativiziranja, a 11. juli bit će datum kada će se cijeli svijet sjećati žrtava i najvećeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.Uprkos činjenici da je protiv usvajanja ovog dokumenta glasalo 19, a da je suzdržano, iz različitih razloga, bilo 68 zemalja svijeta, Rezolucija je usvojena i odnosit će se na sve države članice UN-a. Jaka, oštra i opasna diplomatska ofanziva Rusije, Srbije i RS doživjela je potpuni krah. I tokom glasanja o ovom dokumentu ostale su u društvu nekolicine država poput Bjelorusije, Sjeverne Koreje, Sirije, Nikaragve, Konga ili Kine.Ne treba sumnjati da naivnih i zlih ima i da će ih biti, ali, iako su političari atmosferu doveli do usijanja, u narod unijeli nervozu i strah, nakon usvajanja Rezolucije došao je... petak.Nisu pomogli ni Dodikove specijalne jedinice i oklopna vozila u Srebrenici, jer stanovnici ovog grada, kako su nam jučer i sami kazali, iznad svega žele mir. Demonstracija sile u ranjenoj Srebrenici, kao i ponovno negiranje genocida i otvaranje nezacijeljenih rana, neka su na obraz Dodiku i onima koji ga slijede.

Usvajanjem Rezolucije o Srebrenici genocid iz jula 1995. bit će zauvijek sačuvan od zaborava

Srebrenica želi mir

Fudbalskim globusom odzvanja ime Ademole Lukmana (Lookman). Bio je talent koji je obećavao, a nakon pada karijere, put ga je odveo u Bergamo, u redove Atalante. Došao je tiho i postao heroj Italijana koji je ispisao historiju.Lakonogi Nigerijac bio je nerješiva enigma za nepobjedivi Bajer Leverkuzen, a novopečenog prvaka Njemačke i ekipu koja je iznenadila sve bacio je na koljena. Trener Atalante Đan Pjero Gasperini (Gian Piero) je savršeno postavio utakmicu, potpuno nadmudrio Ćabija Alonsa (Xabi), a u prvi plan se istakao Lukman.Njemu se prije manje od četiri godine smijala cijela fudbalska Evropa. Igrao je tada za Fulam, a pri rezultatu 1:1 uzeo je penal ispred Aleksandra Mitrovića. Izveo je jednu od najsramotnijih panenki u novijoj historiji i, umjesto da bude heroj, postao veliki tragičar.Sada mu se ispunila želja - postao je heroj i neko o kome priča fudbalska javnost. I sudbina je htjela da brzonogi fudbaler bude prvi igrač koji je nakon skoro pola stoljeća dao het-trik u jednom od finala Eurokupova.Sin nigerijskih roditelja, rođen 1997. godine u engleskom Vendsfortu, upisan je u historiju rame uz rame s Alfredom di Stefanom (Real Madrid, 1960.), Ferencom Puškašom (Real Madrid, 1960.), Pijerinom Pratijem (Milan, 1969.) i Jupom Hajnkesom (Menhengladbah, 1975.).Ademola Olajade Alade Ajlola Lukman, kako mu je puno ime, bio je biser Čarltona. Njegovo daljnje „brušenje“ preuzeo je Everton, a onda je još igrao za Lajpcig, Fulam i Lester. Ovo mu je druga sezona u Atalanti.

Prije četiri godine su mu se svi smijali, a sada se upisao u historiju

Lukman: Jedan od petorice veličanstvenih

Ademola Lukman: Srušio nepobjedive

Ovaj 23. maj bit će upisan u historiju Bosne i Hercegovine. Možda će se nekad o njemu učiti i u školama. Barem onima u kojima se i danas uči istina - da je u Srebrenici bio genocid. Historijska odluka bit će danas donesena u Njujorku, gdje će zemlje članice Ujedinjenih naroda glasati o rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Danas ćemo saznati hoće li svijet 11. juli obilježavati kao dan sjećanja na stravične zločine počinjene u ovom bosanskohercegovačkom gradu i oko njega.Danas na taj grad polažu prava vlasti entiteta RS jer se nalazi u tom dijelu države. Ali to mjesto nije samo srpsko i nikada neće biti. Genocid u Srebrenici je, da ponovimo po milioniti put, jasno utvrđena historijska činjenica. I tu nema nikakvog mijenjanja!Umjesto da se poklone žrtvama, upute molitvu - kojem god Bogu da se klanjaju - negatori genocida u Srebrenici, a ovdje ne govorim o vrlim političarima, nego o običnim ljudima, građanima, na društvenim mrežama upućuju pogane, uvredljive, okrutne komentare majkama Srebrenice, preživjelim žrtvama i porodicama smaknutih u julu 1995.Nož u živoj rani okreću! Njima i nama, sebi i svima. Jer bol jednog je bol svakoga.Kao i prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, Srbi i sada žele sebe prikazati kao narod žrtvu, ugrožene, omražene... A nisu. Posebno nisu žrtve. Ali nisu više ni Bošnjaci i te devedesete se nikada neće ponoviti. Niti ćete rasparčati državu. Ne može, ne damo!Ako vam se ne sviđa, imate gdje, hvala Bogu. Jedna je Bosna, jedna je Hercegovina. I naša je, zajednička. Svih ljudi dobre volje i namjera. Hrvat, Srbin, katolik, Jevrej, Bošnjak, pravoslavac, musliman, Rom... Ko god da ste i čiju god krv da imate u sebi, čije god prezime da nosite, u Bosnu ste dobrodošli.Svi oni koji žele dijeliti jedinu nam domovinu, ubijati opet, protjerivati, maltretirati, granatirati, silovati, razdvajati... mjesto vam nije ovdje. Zemlja je krvlju natopljena zbog takvih poput vas i ni kap više ne može upiti.Zastanite, udahnite, zatvorite oči i samo brojite do 8.372...

Zastanite, udahnite, zatvorite oči i samo brojite do 8.372...

Zemlja natopljena krvlju

Kada Hotić je jedna od majki Srebrenice pred kojima treba ustati te - u znak poštovanja -šutjeti. Uprkos neizmjernoj boli, neopisivom teretu koji nosi, nikada nije znala za mržnju, niti je pozivala na nju.U genocidu u Srebrenici ubijeni su joj sin, muž, braća, te 56 članova uže i šire familije. Ostatak nečega što se životom mora zvati posvetila je borbi za pravdu.I godinama je vodila tu borbu. Zna da joj ništa neće vratiti izgubljene članove porodice, zna da rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici ne može promijeniti historiju, ali će ona biti pečat istini. Za nekoga ko je ostao bez toliko članova porodice bolno je svakodnevno negiranje genocida. Boli stalno otvaranje rana. Još više su boljeli tišina, nepriznavanje genocida.Majke Srebrenice tokom svih 29 godina za genocid ne smatraju odgovornim cijeli srpski narod, samo žele da se istina zna, čuje i bude priznata.Kada Hotić je sitna, elegantna žena. Fašizam i etničko čišćenje joj nisu nepoznati, rođena je 1945. godine. Prije rata je radila kao krojačica u Srebrenici. Voljela je život, a sada vodi ono što je od njega ostalo. I to bez trunke mržnje, a mnogi bi na njenom mjestu mrzili cijeli svijet. Majka Kada nije takva.

U genocidu u Srebrenici ubijeni su joj sin, muž, braća, te 56 članova uže i šire familije

Kada Hotić: Majka pred kojom treba ustati

Šta su kriva djeca? Koliko je poremećen taj um, kakva je to narav, kakva minuta, crna ili žuta, šta se mora toliko monstruozno probuditi u čovjeku da ubije dijete od dvije godine. I to sjekirom.Dijete koje je počelo tek da živi. Malo, veselo, nevino. I šta je ono krivo da bude brutalno utučeno sjekirom?!Šta su vidjele oči oca, čovjeka koji je sjekirom ubio svoju djecu? A sve to je planirao... Zašto smo postali toliko bolesni? Ima li više kraja ovom ludilu, u šta se pretvara nacija? Zašto je Tuzlanski kanton postao svojevrsni centar monstruoznih zločina i ko je zakazao? O čemu više da pričamo, pišemo, upozoravamo. Žene i djecu brutalno ubijaju... I svaki put isto.Nikad više, istrošena je floskula. Nikad više, a za godinu je ubijeno 14 žena! Ubijena su i dvojica muškaraca, brutalno, u Gradačcu.Zašto, kako? Ljubomora, ludilo. Nizama, Emira, Amra, doktorice Alma i Azra.... I što je najžalosnije, bit će zaboravljen i ovaj zločin preko noći. Hoće li se čekati novi zločin!? O ovom užasnom, brutalnom, stravičnom pisat ćemo još dva dana. Puniti stupce, portale... Tražiti krivce.Kome više? Šta država i institucije rade? Gdje su nam komšije, zašto smo se svi zatvorili, otuđili, postali bolesna Facebook nacija?Daj samo objavi slike na Instagramu, pokaži da je sve uredu. A među četiri zida horor, drama, patnja... I kada pukne, već je kasno. I već je u ovoj državi odavno kasno, odavno je pet do 12. Ali je pitanje - gleda li iko na sat.Zločini se redaju, nikad gori, nikad užasniji. Kome da pišemo, kome da govorimo? Upozoravamo. Ko čuje i ko gleda u zemlji bolesnih ljudi. A ne možemo reći ni kriva je policija. Zašto je kriva? Što je otac i suprug došao iz Njemačke, kupio sjekiru, otišao do stana i uradio šta je uradio. Tu malo ko može pomoći. Može porodica koja je morala i trebala znati za problem. Morala, a je li!?

Zašto je Tuzlanski kanton postao svojevrsni centar monstruoznih zločina i ko je zakazao

Čičkušić: Ubio ženu i dvoje djece, pa izvršio samoubistvo

Ima li kraja ludilu

O Aleksandru Njegomiroviću, sudiji iz Prnjavora, pričat će se danima. Ne zbog neke njegove dobre odluke, jer ih je u prošlosti znao imati. Kao kada je zaustavio meč zbog skandiranja ratnim zločincima - 28. maja 2023. na meču dobojske Sloge i Borca domaći navijači skandirali su ime presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.Njegomirović je tada zaustavio utakmicu i nastavio je tek onda kada su sramotna skandiranja prestala. Tada je pobrao simpatije javnosti u BiH, pokazao profesionalizam. Sve ono što je poništio u ponedjeljak, kada je „pogurao“ Borac do pobjede nad Igmanom i titule prvaka Bosne i Hercegovine.Režirao je pravu sudijsku lakrdiju koja je zgrozila sve ljubitelje fudbala, kako u BiH tako i u cijelom regionu koji je s gađenjem prenosio dešavanja iz Banje Luke.Skandalozni Njegomirović je prvo poništio čist gol Igmana. Može se desiti greška, ljudi smo. Međutim, kada se desi više grešaka, a u korist jednog tima, jasno je onda u kojem smjeru ide priča.Nisu se slegli utisci gorčine nakon poništenog regularnog gola Igmana, Njegomirović je ponovo bio „u akciji“. Borac je do preokreta i pobjede došao pogotkom iz čistog ofsajda. Svi su vidjeli taj ofsajd, ali ne i Njegomirović i njegovi pomoćnici.I sada, u danima kada oko bh. fudbala pušu pozitivniji vjetrovi zbog dolaska legendi u reprezentaciju, pa izgradnji terena u Premijer ligi..., ponovo se priča o sudijskim lakrdijama.Aleksandar Njegomirović rođen je 7. jula 1981. godine u Zavidovićima. Pravdu na terenima Premijer lige, prema dostupnim podacima, dijeli od sezone 2020./2021.

Skrojio pobjedu Borcu za ovjeru titule Banjalučana

Aleksandar Njegomirović: Sudijska lakrdija

Bosna i Hercegovina je u šoku zbog najnovijeg mračnog događaja u Tuzli. U naselju Slatina, prema dosadašnjim informacijama, muškarac je ubio dvoje maloljetne djece i suprugu, a potom skončao svoj život skokom sa zgrade.Djeca, kao i supruga, stradali su od ruke onoga ko bi ih prirodno trebao štititi. I, naravno, postavlja se pitanje - zašto? Kakvi su to problemi, zar postoje, finansijske, zdravstvene poteškoće, bračne razmirice, išta što može dovesti do toga da jedan čovjek gleda u svoju djecu dok ih lišava života? Postoji li ljudskom umu dokučiv i razumljiv povod za ovako užasan zločin. Odgovore na to teško je i zamisliti, ali dok policijska istraga ne bude okončana, ostaje gorka i bolna spoznaja da je strašna tragedija ugasila jednu porodicu.Nažalost, jeziva tragedija u Tuzli samo potvrđuje da se u našoj zemlji događa svojevrsna eksplozija porodičnog nasilja. I to onog najgore moguće vrste. Prije desetak dana javnost je uznemirio stravičan slučaj kada je Refik Mujedinović u Gradačcu sjekirom ubio svoju suprugu Halidu, a potom se objesio.Prije dva mjeseca je pijani policajac Elvis Ćustendil usmrtio Amru Kahrimanović sa 16 hitaca. Zločin monstruma Nermina Sulejmanovića, koji je ubio svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović te Denisa i Ondera Džengiza, prenoseći to na društvenim mrežama, i sada ledi krv u žilama.I dok javnost sedmicama i mjesecima ostaje u stanju šoka usljed slučajeva teških porodičnih tragedija sa sve češćim slučajevima femicida, pa, nažalost, i ubistvima djece, dotle su stručnjaci nemoćni. Iako već odavno upozoravaju da su svi alarmi odavno popaljeni i da smo kao društvo potpuno zaglibili, oni čija je zadaća da spriječe slučajeve nasilja u porodici prekasno reagiraju. Naravno, nije problem samo institucionalne prirode niti leži u manjkavoj ili nikakvoj saradnji nadležnih institucija. Znamo li gdje je problem i čija je nadležnost, ko će preuzeti odgovornost i napokon se početi baviti svojim poslom? Do tada, otvoreno ćemo reći: Strahujemo.

Jeziva tragedija u Tuzli samo potvrđuje da se u našoj zemlji događa svojevrsna eksplozija porodičnog nasilja, i to onog najgore moguće vrste

U Tuzli ubio ženu i dvoje djece, pa izvršio samoubistvo

S onu stranu razuma

Iako su nailazili na različite reakcije, stavovi premijera Crne Gore Milojka Spajića u konačnici su se pokazali “pomiriteljskim”, kakvim se predstavlja aktuelna vlast u Crnoj Gori.Suočeni sa zahtjevima da se Crna Gora svrsta na stranu pravde i podrži usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici, ali i snažnim otporom unutar države, Vlada Crne Gore odlučila je uputiti dva amandmana na prijedlog teksta, od kojih je jedan prihvaćen.Oni nisu izmijenili sadržaj dokumenta, ali pragmatičnim pristupom formalno su zadovoljeni zahtjevi prosrpskih stranaka, a da se kurs Crne Gore nije bitno promijenio, jer Spajić od početka ističe da će Crna Gora glasati za rezoluciju o genocidu u Srebrenici i u potpunosti biti usklađena s evropskom vanjskom politikom.U specifičnim okolnostima on je demonstrirao da je politika nešto puno drugačije od pukog konfrontiranja. Nakon svega izjavio je da amandmani koje je Crna Gora podnijela na prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici na najbolji način prezentiraju pomiriteljsku politiku Crne Gore, da Srbi i Bošnjaci treba da budu najbliži te da se okrenu ekonomiji, boljem životnom standardu i budućnosti.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici na najbolji način prezentira pomiriteljsku politiku Crne Gore

Milojko Spajić: Politika pomirenja

Iako živimo u političkom glibu, gdje se svako diskredituje na najprimitivnije načine, malo ko je doživio toliko najgnusnijih uvreda kao sekretar Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Marin Vukoja. „Prodat će državu“, „Čovićev poslušnik“, samo su neke od fraza koje u javnom prostoru slušamo u prethodnih godinu od opozicije.Čak mu je grijeh i to što je iz Širokog Brijega. Razlog je samo jedan – ovaj državni službenik se odlučio prijaviti na konkurs za sudiju Ustavnog suda BiH i i bio je prvorangirani na konkursu. Njegovu stranu priče, njegovu percepciju države, zapravo, nismo nikada ni čuli, ali to uopšte ne predstavlja prepreku da se od njega godinu pravi politička tema broj jedan.„Nikada nije ušao u sudnicu“, još je jedna od otrcanih fraza opozicije, iako prethodno sudsko iskustvo uopšte nije uslov za imenovanje za sudiju Ustavnog suda BiH. Također, nije validan argument ni ako izuzmemo uslove, jer se poslovi običnog sudije i sudije Ustavnog suda BiH mnogo razlikuju.Ono što je činjenica jeste da je Marin Vukoja pravnik koji ima položen pravosudni, advokatski i stručni upravni ispit, a jedini uslov je da bude pravnik. Ipak, činjenica je da je i tome, prema svemu sudeći, došao kraj, jer je okončana blokada rada Komisije za izbor i imenovanje Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Prema svemu sudeći, postoji politička volja da ga Komisija potvrdi, a onda će sve biti na Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.Teško će neko moći objasniti zašto je glasao protiv prvorangirane osobe na konkursu. Na taj način će se spriječiti i potpuna paraliza rada Ustavnog suda koji je već ostao bez troje sudija, a ove godine ističe mandat i četvrtom, pa je svako odlučivanje na granici kvoruma.Sigurno je da neće opozicija ostaviti na miru stranke trojke i da će se godinama slušati priče da je trojka zbog Vukoje izdala državu. Vukoja u toj priči nije ni bitan, bitan je samo obračun, a sredstva se ne biraju.

Teško će neko moći objasniti zašto je glasao protiv prvorangirane osobe na konkursu

"Strašni" Vukoja

Stabilnost Bosne i Hercegovine ključna je za mir u Evropi, izjavio je ambasador SAD u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija Robert Vud (Wood) tokom redovnog zasjedanja Vijeća posvećenog stanju u našoj zemlji.Samo jednom rečenicom američki diplomata ohladio je usijane glave u regionu, poručio da su mir, teritorijalni integritet i suverenitet BiH u vrhu prioriteta najmoćnije sile svijeta, te da SAD neće dopustiti da opasna politička retorika postane bilo šta više od toga. Tokom debate o BiH, ambasador Vud je podsjetio da je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma rat u BiH završen prije skoro 30 godina, ali da je OHR i dalje ključan u osiguravanju provođenja civilnog aspekta sporazuma i funkcioniranja institucija BiH.Dodao je da je retorika Milorada Dodika prijetnja miru u regionu i da je genocid u Srebrenici historijska činjenica.

Samo jednom rečenicom američki diplomata ohladio je usijane glave u regionu

Robert Vud: Ključne poruke

Legendarni bh. nogometaš Hasan Salihamidžić mogao bi se nakon godinu vratiti na funkciju sportskog direktora, ovoga puta u njemačkom HSV-u.Na ovaj način, Salihamidžić, nakon sjajne fudbalske, nastavlja i odličnu karijeru u sportskom menadžmentu. Prethodno je, vrlo uspješno, bio direktor njemačkog velikana Bajerna iz Minhena, a svako iole upućeniji zna da do ove pozicije u najvećem njemačkom klubu mogu doći samo rijetki i probrani, jer je mjesto rezervirano uglavnom za najbolje bivše igrače i uglavnom Nijemce.U vrijeme dok je igrao fudbal, Salihamidžić je bio uvjerljivo najveće igračko ime u bh. reprezentaciji, jedini vrhunski igrač u osrednjoj ekipi. No, to nije bilo dovoljno da ga u BiH cijene.Umjesto toga, popularni Braco svojevremeno se suočavao sa svojevrsnim medijskim džihadom protiv sebe, optuživan je da u nacionalnom dresu čuva noge, s tribina su ga pratili zvižduci, djeci su mu brojali krvna zrnca i analizirali imena, sve dok mu u 29. godini nije prekipjelo, kada je rekao zbogom i BiH i njenoj javnosti.Hasanov problem s bh. medijima i malim poštenim bosanskim ĆovIJecima bio je, zapravo, puno banalnije prirode. Hasan je, naime, sve vrijeme odbijao da bude „raja“. Nije vodao i častio lokalna piskarala da loču po terevenkama kako bi o njemu pisali hvalospjeve, nije pjevušio patriotske pjesmuljke, nije prije utakmica krkao po grildžinicama, niti se družio s domaćim džet-setom. Hasan je samo šutio i igrao.A najveći grijeh koji prema malom poštenom bosanskom ĆovIJeku možeš napraviti jeste da odbiješ spustiti se na njegov nivo. To ti neće oprostiti, čak ni kad si prvak Evrope i višestruki prvak Njemačke.Na svu sreću, Hasan je imao Njemačku, zemlju gdje se talent, znanje i rad ipak više cijene od malograđanskog populističkog šupljiranja. Veliki Braco. To što ga Bosanci i Hercegovci nisu cijenili možda je i najveća potvrda njegove veličine.

To što ga Bosanci i Hercegovci nisu cijenili možda je i najveća potvrda njegove veličine

Veliki Braco

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država Majkl Marfi (Michael Murphy) govorio je o neodgovornom ponašanju političara iz BiH, oštro kritikujući predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, ali i člana Predsjedništva Željka Komšića.&nbsp;Marfi je, gostujući u emisiji "Pressing", govorio o tome kako bez trojke BiH ne bi dobila status kandidata i otvorila pregovore o priključenju Evropskoj uniji.&nbsp;<h2>Kompromis jedini način</h2>Na pitanje da li se referira na njihovu politiku kompromisa, odnosno napade SDA i DF-a:&nbsp;- Mislim da je važno za političke lidere da shvate da kompromis jeste jedini način da možete rješavati probleme i ići naprijed. Mislim da u BiH seriječ kompromis često vidi kao loša i prljava riječ, nema veze iz kojeg etno-centra dolazila. Svaki put kada pokušate donijeti odluku ili zakon koji su dobri za ovu zemlju, i to uradite kroz kompromis, zašto bih ih Dodik i Izetbegović optužili da su izdajice?! To je loše i kontraproduktivno. Važno je za političare da se dogovore. Radi se o suštini dogovora. Nije samo po sebi postizanje dogovora već postizanje dobrog dogovora koji je prema domaćim i međunarodnim standarima, da se napreduje prema euroatlantskim institucijama. Njih je postavila Venecijanska komisija, Evropski sud za ljudska prava, ne Dodik, Čović i Izetbegović. Ne radi se na dogovoru samo da bi se postigao dogovor. Poneakd je bolje postići nikakav nego loš dogovor - kazao je Marfi.&nbsp;<h2>Prošli "napredak"</h2>Nakon toga je upitan šta zamjera Izetbegoviću i da li je to što napredak u vrijeme SDA i DF-a nije bio moguć, na šta je američki ambasador odgovorio:- Pogledajte ono što se događalo od 2014 i 2018. godine, šta se postiglo i koji napredak. Gdje je bivši premijer FBiH? Gdje je sada? U zatvoru. To vam jako puno govori o tome zašto nije bilo napretka tada. To ne lišava Dodika i Čovića odgovornosti za probleme koje su oni napravili. Najveća prijernja BiH je Dodik i njegova secenionistička politika i retorika i aktivnosti. To je nešto što smo javno rekli i što je obavještajna zajednica rekla. I ako ne dođe do promjene kod Dodika, SNSD-a i njegovog pristupa BiH i problemima, neće biti evropske budućnosti za BiH. Američka politika nije lična. Svi pogrešno misle da jeste lična. Ono što je bitno je suverenitet, teritorijalni integeritet, multietnički karakter i euroatlantske integracije. Vlada koja je odgovorna na svim nivoima vlasti da provede reforme, da se bori protiv korupcije, razvije privredu – to su naše politike, ja predstavljam predsjednika SAD i moj posao je da provodim tu politiku, to nema veze s mojim ličnim stavovima. Problem je što političari kao Dodik, Izetbegović i drugi – svako želi pronaći izgovore za sopstvene probleme i izazove. I kak oto rade žele da krive nekog drugog za sopstveno ponašanje, napadaju Schmidta, SAttlera, Murphyja… Uvijek je neko kriv. U slčaju Izetbegovića, on je izgubio izbore i to je vrlo jasno.Upitan je i o njihovoj antizapadnoj retorici, te kako je moguće da pređe iz Banje Luke u Sarajevo.&nbsp;- Ponašanje političkih figura u BiH je takvo da žele da nađu nekoga koga će okriviti za sopstvene probleme. Nakon posljednjih izbora, kada su nove vlasti formirane, a nisu uključivale SDA i DF, bilo je neodgovornih ljudi koji su odlučili da napadnu svoje prijatelje, da okrive svoje prijatelje SAD. Zapad je snažan parter BiH. Građani ove zemlje žele da bude sistem itnegrisan u evropske integracije. Kada žele slati svoju djecu na koledž ili poslovati, okrenu se Austriji, Švedskoj, Kanadi, okreću se zemljama zapada. Zato je neodgovorno da od sopstvenih grešaka pažnju biračima okrećete tako što ćete napasti svoje najbliže prijatelje - istakao je Marfi, nakon čega je upitan da li govori o Izetbegoviću i Komšiću, što je potvrdio.&nbsp;<h2>Nisu prihvatali podršku</h2>Kazao je da su bili spremni napasti glavnog partnera BiH - SAD, jer nisu dio vlasti i da se to vidi.&nbsp;- Bilo je priča koje su kružile da smo antibošnjački. Kako to objasniti uz našu podršku za rezoluciju o Srebrenci? Pa da ne želimo da Bošnjaci budu dio Zapada… Kako objasniti uz našu podršku BiH ke EU, kako uporediti dvije milijarde dolara koje smo uložili u obnocu zemlje, jačanja demokratije i privrede, da izgradimo njene sigurnosne institucije? Mi smo najjači partner BiH. Podržali smo najsnažnije sigurnosne reforme u BiH. Zašto onda to govore? Imaju svoje uske političke razloge. To nema nikakve veze s budućnosti BiH ili interesima njihovog biračkog tijela - zaključio je Marfi.&nbsp;

Marfi je pohvalio trojku i politiku kompromisa, rekavši da je to jedini način da se napravi pomak

Marfi oštro o Izetbegoviću i Komšiću: Zbog vlasti su napadali SAD, glavnog partnera BiH

Penzionerskim mukama, kako se čini, nema ni kraja ni konca. Optimizam s početka godine, kada su im primanja akontativno uvećana za pet posto, nedavno je splasnuo kada su penzioneri shvatili da je dodatnih 1,55 posto po osnovu, famoznog, redovnog usklađivanja „kapak“ za ovu godinu.Na vanredno usklađivanje, kao lani, ne mogu računati, jer, jednostavno, parametri za takvo nešto se nisu poklopili. Zakon je jasan, jer se u Federaciji BiH, za razliku od manjeg bh. entiteta, ali i zemalja u okruženju, usklađivanje penzija, umjesto za rast plaća i troškova života, vezuje uz bruto domaći proizvod, i to prema strogo definisanoj formuli.Kako im je ostala činjenica da biti penzioner i nije neka finansijska sreća, nakon svega, penzioneri su na krilima nezadovoljstva krenuli u borbu za izmjene Zakona o PIO, baš u članovima koji se odnose na usklađivanje.No, do svojevrsne mini reforme penzionog sistema znaju da je dug put, pa će od vladajućih prije nego se razbježe na duge ljetne praznike zahtijevati isplatu novčanog dodatka.Istina, to su i ranije tražili, odnosno pokušavali su doći do 13. penzije, ali svjesni da o tome mogu samo sanjati, svoje zahtjeve za isplatu jednokratne novčane pomoći sada su označili realnim.Iako penzioneri traže skromne novce, s druge strane, čini se da zasad u Federalnoj vladi nisu previše raspoloženi prema njihovim zahtjevima. Mada će vrijeme pred nama donijeti rasplet situacije, kada ćemo znati hoće li penzioneri pokrenuti pravi bunt na ulicama ili će dobiti utjehu u novčanicima, vrijeme je da se vladajući ozbiljno pozabave položajem penzionera. Jer, penzije nisu milostinja.

Vrijeme pred nama pokazat će hoće li penzioneri na ulice ili će dobiti utjehu u novčanicima

Penzije nisu milostinja

"Od svih ratnika najjača su dva: vrijeme i strpljenje“, glasi poznata izreka, a najbolji primjer da ona "stoji“ je Stefan Ortega.Ortega je rezervni golman Mančester sitija. Došao je na mala vrata 2022. iz Arminije Bielefeld, godinu poslije je postao prvak Evrope, ali pored Edersona prosto ne može da se izbori za mjesto startera. Svjestan je toga Ortega, ali ga status vječne rezerve nije pokolebao.Vrijedno je radio, kada dobije priliku, iskoristi je, ali ni u snu nije očekivao da će biti jedan od spasitelja sezone „Građana“. Siti je u utorak kao gost savladao Totenhem sa 2:0, ali sve je moglo biti drugačije da Ortega nije čudesno zaustavio Sona.Prva zvijezda Totenhema je pri 0:1 umakla odbrani Sitija i izbila „oči u oči“ s Ortegom. Svi su unaprijed vidjeli pogodak i kako Totenhem pomaže ljutom rivalu Arsenalu u borbi za titulu. Međutim, Ortega je izvrsno odbranio šut Sona, a Pep Gvardiola (Guardiola) od sreće pao na zemlju.Laknulo mu je jer je njegov tim došao na korak do nove titule, a Ortega je postao spasitelj. U nedjelju ćemo znati ko će biti prvak Engleske, ali jedan podatak ide u korist „Građana“ – nikada se nije desilo da prvoplasirani prospe prednost u posljednjem kolu.Stefan Ortega Moreno rođen je 6. novembra 1992. godine u Hofgesmajeru, u Njemačkoj. Ponikao je u Arminiji Bielefeld, a imao je kratku avanturu u 1860 Minhenu.

Njemačka ambasadorica u UN-u Antje Lendertse: Na pravoj strani historije

Američki šamar

Srebrenica želi mir

Ademola Lukman: Srušio nepobjedive

Zemlja natopljena krvlju

Kada Hotić: Majka pred kojom treba ustati

Ima li kraja ludilu

Aleksandar Njegomirović: Sudijska lakrdija

S onu stranu razuma

Milojko Spajić: Politika pomirenja

"Strašni" Vukoja

Robert Vud: Ključne poruke

Veliki Braco

Marfi oštro o Izetbegoviću i Komšiću: Zbog vlasti su napadali SAD, glavnog partnera BiH

Penzije nisu milostinja

Stefan Ortega: Odbrana za titulu

Kolumne

Njemačka ambasadorica u UN-u Antje Lendertse: Na pravoj strani historije

Američki šamar

Srebrenica želi mir

Ademola Lukman: Srušio nepobjedive

Zemlja natopljena krvlju

Kada Hotić: Majka pred kojom treba ustati

Ima li kraja ludilu

Aleksandar Njegomirović: Sudijska lakrdija

S onu stranu razuma

Milojko Spajić: Politika pomirenja

"Strašni" Vukoja

Robert Vud: Ključne poruke

Veliki Braco

Marfi oštro o Izetbegoviću i Komšiću: Zbog vlasti su napadali SAD, glavnog partnera BiH

Penzije nisu milostinja

Stefan Ortega: Odbrana za titulu