Još na "ničijoj zemlji“, Bosna i Hercegovina je jedna od država zapadnog Balkana koja na različite načine plaća danak unutrašnjih podjela, blokada i političkih akrobacija kojima se veliki dio građana nastoji uvjeriti da ova zemlja svoju budućnost treba tražiti negdje drugdje osim u okrilju Evropske unije. Samo jedan detalj, aktuelan ovih dana, dovoljan je da razumijemo gdje treba biti ishodište svih politika na ovim prostorima, da alternative nema i da svako oklijevanje nosi posljedice koje bi u narednom periodu mogle biti još pogubnije.
Nastranu sada ko je takve sporazume potpisivao i je li o posljedicama mogao na vrijeme razmisliti, ali svjedoci smo kako samo jedno pravilo, ono koje ne dozvoljava profesionalnim vozačima kamiona da se na prostoru EU zadrže duže od 90 dana tokom perioda od šest mjeseci, cijelu transportnu industriju u regionu baca na koljena. Stotine vozača je izvan stroja, suočeno s novčanim kaznama i mjerama zabrane ulaska u EU, a prema ovom pravilu i s ograničenjem da u jednoj kalendarskoj godini šest mjeseci ne mogu raditi. Osim što će ubrzati odlazak profesionalnih vozača iz BiH i ovo deficitarno zanimanje učiniti deficitarnijim, domaće prijevozničke firme sada mogu samo nijemo posmatrati kako konkurencija iz država EU preuzima njihov posao. Zato ne čudi reakcija asocijacija prijevoznika iz država regiona, koji su sada jedinstveno zatražili da se izuzmu iz primjene pravila 90/180, pa zaprijetili i blokadama saobraćaja iz i prema Evropi.
Ako je jedan paragraf dovoljan da izazove ovakve štete, s kakvim se još posljedicama suočavamo samo zbog činjenice da smo još izvan dijela svijeta koji funkcionira prema jedinstvenim pravilima i djeluje u skladu s vlastitim interesima? Jasno je da nije riječ samo o fondovima i finansijskim sredstvima koja ne dobivamo, već čitavom nizu propisa koji će nam zadavati glavobolje sve dok ne napravimo reforme koje se od nas očekuju i prihvatimo pruženu ruku iz Brisela. Ako ništa drugo, pravila EU ujedinila su barem vozače zapadnog Balkana, ali i Turske, Moldavije i Ukrajine. Možda se konačno oko evropskog cilja ujedine i politike koje nas drže tu gdje smo.