Na općim izborima 2018. uvjerljivo je trijumfirala SDA osvojivši 250 hiljada glasova. Bilo je to za 110 glasova više od drugoplasiranog SDP-a. I dok je na nivou Kantona Sarajevo zavladala „šestorka“, široka koalicija stranaka koje su uspjeli smijeniti SDA, na federalnom i državnom nivou matematika je pružila malo mogućnosti za zaobilaženje ove stranke. Tada su dijelovi SDP-a predvođeni tuzlanskom strujom, s Enverom Bijedićem kao najgrlatijim zagovornikom, otvoreno pozivali na koaliciju sa SDA, što je dovelo i do velikih unutrašnjih tenzija i sukoba. Ideju o ovoj koaliciji, pod krinkom „zajedničke odbrane države“, gromoglasno je podržavala SDA zajedno sa svojom medijsko-aktivističkom mašinerijom. 

Ipak, principijelni SDP-ovci na kraju su prevagnuli. Ova stranka ostala je u opoziciji. U koaliciju na državnom nivou ušao je DF, dok je HDZ, zahtijevajući novi izborni zakon, blokirao izbor novog rukovodstva u FBiH.

Ova principijelnost SDP-u se dugoročno isplatila, jer je omogućila da, nakon Kantona Sarajevo, koalicija stranaka trojke nakon izbora 2022. izbaci SDA s vlasti i na federalnom i na državnom nivou.

No, trojki trenutno baš i ne ide. Umjesto osjetnijih reformi, rasterećenja privrede, infrastrukturnih projekata, privlačenja investicija, uređenja sistema, etabliranja novih vrijednosti i obračuna s mračnim kriminalnim nasljeđem svojih prethodnika, trojka nam za sada uglavnom demonstrira pogubljenost, javašluk, nesposobnost, kadrovski deficit i sve češće međusobne sukobe i neslaganja.

U svom tom haosu povampiruju se duhovi koji bi ponovo bili spremni sa SDA.

U praksi se to već desilo u Brčko distriktu, nakon čega su SDA i SDP ušli u koaliciju i u Goraždu i Kaknju. Njihovi partneri iz trojke nisu krili razočarenja ovakvim postupcima, pa je Naša stranka i javnim pismom osudila ovakvo ponašanje SDP-a.

No, sve je to, moguće, samo uvertira i lokalna priprema za ono što bi već 2026. godina mogla da bude "lubenica koalicija". Javna je tajna da mnogi unutar trojke zbog nedostatka rezultata već sada predviđaju vlastiti debakl na sljedećim izborima koji će učiniti da zaobilaženje SDA i ponavljanje scenarija iz 2022. bude teško ostvarivo.

Stoga, unutar SDP-a određene struje već sada spremaju teren za budući savez sa SDA. Učinit će se to uz opravdanje da, kad već ne može drugačije, onda je bolje sačuvati kakvu-takvu vlast i tako utjecati na procese, pa makar i sa SDA, nego ostati bez ičega. Ako je u SDP-u 2018. i mogla prevladati logika da se ne prodaju principi i da se ostane u opoziciji, sada će, nakon svih fotelja i ostvarenih privilegija u prethodne četiri godine koje su sebi osigurali, vrlo mučno biti sići s vlasti.

A onda možemo samo nagađati šta će biti dalji razvoj događaja. Vrlo izvjesno je puštanje niz vodu i žrtvovanje lidera NiP-a Elmedina Konakovića, koji se i najotvorenije konfrontirao sa SDA i žrtvovao za opstanak trojke. SDP bi mogao doživjeti nova ospipanja i odlazak onih koji ne bi pristali na izdaju principa, dok bi Naša stranka nakon neželjenog i mučnog tereta učešća u vlasti vjerovatno s olakšanjem dočekala povratak u opoziciju.

A sve to bi bio i posljednji čavao u lijes nade da BiH može postati normalnije i zdravije društvo. Nemoj samo da bude nismo znali. Zato je prodaju principa potrebno na vrijeme spriječiti, inače bi nas ponovo mogla Sebija liječiti.