Zasut informacijama o Trampovim (Trump) sekretarima i savjetnicima, dalekometnim raketama na ukrajinskom ratištu, neradnoj nedjelji u FBiH, političkim smicalicama, sastancima, evropskom putu i zastojima u BiH, građanin ove zemlje više nema vremena ni da razmisli, a kamoli progovori o vlastitoj, sumornoj svakodnevici. A nema ni kome! Ona je, već godinama, daleko od dobre.
Njegovi problemi nikako da dođu na dnevni red sjednica, a svaki pokušaj vlasti da mu se teško breme barem malo olakša završi s isplatom jednokratne pomoći. Sistemsko rješenje uvijek je u najavi i na čekanju, njegovo usvajanje pretežak teret vlastima, jer kod najavljenih zakona, koji trebaju donijeti godinama obećavano smanjenje poreza ekonomiji i rast plaća radnicima, najprije se mora voditi računa o stabilnosti sistema. Sistema u kojem zvaničnicima, tenderima, prekobrojnoj administraciji i njihovim potrebama nikada ne fali.
Matematika je neumoljiva, a analitičari i novinari koji ukazuju na porazne brojke umorni od dokazivanja i apeliranja da se nešto mora poduzeti odmah, jer život većine građana pretvoren je u borbu za opstanak. Više od 3.000 maraka potrebno je prosječnoj bh. porodici da bi preživjela mjesec. Polovina tog iznosa mora se izdvojiti za hranu i troškove koje je nemoguće odložiti ili izbjeći.
S iznosima minimalnih plaća od 619 do 900 KM, zavisno od entiteta, te minimalnom penzijom od 573 KM, opet ovisno o tome gdje je isplaćena, pa i s prosječnom od 1.382 KM, život većine stanovnika pretvoren je u agoniju. Zbog apsurdne situacije, i u godini rekordnih prihoda, siromaštvo, nesigurnost, neizvjesnost i gubitak svake nade - ovu zemlju ostavljaju bez ljudi. A bez njih ni zakoni nikome neće trebati.
