Jučer je obilježena 80. godišnjica Dana D, odnosno iskrcavanja saveznika na Normandiju koje je značilo početak potiskivanja njemačkih trupa sa Zapadnog fronta i, u konačnici, poraz Njemačke i samoubistvo Adolfa Hitlera. Pobjeda trupa Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije na Zapadu značila je i djelimični trijumf liberalno-demokratskog svijeta nad silama fašističkog mraka i totalitarnog terora koji je iza sebe ostavio holokaust i svjetski rat u kojem je poginulo oko 60 miliona ljudi.
Pobjeda je bila djelimična, jer se preko polovine svijeta spustila željezna zavjesa komunizma koja je drugu polovinu svijeta držala u novim stegama neslobode, siromaštva i obezvređivanja pojedinca. Kada je Berlinski zid pao 1989., činilo se da je pobjeda liberalne demokratije konačna, a era vječne slobode na vidiku, no to se nikad nije ostvarilo.
Osamdeset godina nakon Dana D, Evropa je ponovo u ratu za svoju civilizaciju i svoje vrijednosti, ratu koji bi sudbinski mogao odrediti budućnost civilizacije. Rusija je odlučila vojnim putem spriječiti želju susjedne Ukrajine da se priključi zapadnom političkom i civilizacijskom savezu. Uz Ukrajinu je stao Zapad, ali ni Rusija nije usamljena, jer se antidemokratske sile Istoka uključuju u vlastiti savez, najsimboličnije oličen kroz BRICS.
On okuplja različite političke sisteme, ideologije i civilizacije, no njegovim članicama je zajedničko odbijanje (u manjoj ili većoj mjeri) zapadnog vodstva i civilizacijskih standarda.
Baš kao i u Drugom svjetskom ratu, i danas sile s Istoka imaju svoje saveznike i u Bosni i Hercegovini, oličene najprije u Miloradu Dodiku, koji se ponovo sastao s Putinom, ali i sve većem broju iranskih i bliskoistočnih igrača u drugom entitetu koji pokušavaju naći neku istočnu alternativu za Bošnjake.
BiH je možda mala, ali geografski i religijski dovoljno važna da bude na udaru različitih opasnih vjetrova s Istoka - koji su joj već nanijeli nesnosnu štetu.
Stoga, globalna borba još jednom se prebija preko leđa BiH, a Zapad bi morao biti svjestan ko su njegovi saveznici, ali još važnije, ko su mu neprijatelji prema kojima je bio isuviše tolerantan.