Tuga i gnjev, ogorčenje i šok. Bile su to reakcije građana nakon vijesti o ubistvu nevinog mladića Farisa Pendeka (19), maturanta Pete gimnazije na Dobrinji.

Svirepo ubistvo se dogodilo nakon nesporazuma u saobraćaju na raskrsnici ulica VII transverzala i Bulevar Meše Selimovića. Faris Pendek je bio na zadnjem sjedištu automobila. U svađu i sukob zbog bizarne situacije nije se upuštao, ali se, ni kriv ni dužan, našao na meti Adema Šumana (23), koji ga je hicem iz pištolja usmrtio.

Hladnokrvno ubistvo zaprepastilo je javnost... Ali, kao da smo zaboravili da živimo u društvu u kojem se propagiraju potpuno iskrivljene vrijednosti, u kojem su uzori kriminalci, ljudi s margina društva, starlete prenapuhanih usana i silikonske karikature raznih profila, u društvu u kojem je itekako zamrla komunikacija u porodici, u onom u kojem roditelji sve slabije poznaju svoju djecu, u kojem mladi imaju sve siromašniji vokabular, ali i u kojem se itekako slavi oružje i čija dostupnost nikad nije bila lakša.

Kako je to primijetio sjajni profesor Vedran Zubić, „sve dok svaka šuša nosi pištolj, svi ćemo biti nesigurni“.

Koliko smo se nagledali fotografija s društvenih mreža na kojima razni likovi ponosno, imenom i prezimenom poziraju s puškama, pištoljima, zoljama?! I među njima nisu samo napuhane pubertetlije, poluinteligentna bića, sitni kriminalci, likovi koji misle da su „kuleri“, već čak i čelnici odgojno-obrazovnih ustanova.

Gdje su reakcije na pozive i silna obećanja nakon svih sličnih tragedija, poslije kojih smo tugovali za izgubljenim životima? Kao da je sve utihnulo, jer kod nas se, izgleda, od slučaja do slučaja bavimo posljedicama. Sve dok se vlasti, sve nadležne instance, ozbiljno ne uhvate ukoštac s ovim silnim problemima, stradavat će ni krivi ni dužni, sasvim nevini.