Kao da već nisu pronašli dovoljno tema oko kojih bi se podijelili i kao da nemaju vlastitih problema koje nisu riješili, bh. zvaničnici ovih dana požurili su da nas zatrpaju i ličnim stavovima o ratu na Bliskom istoku. Ličnim, jer zajednički ni o ovoj bolnoj temi nije i ne može biti usaglašen.

Legitimno je pravo, pa donekle i razumljivo, da o događajima koji su šokirali cijeli svijet svoje poruke istaknu i domaći zvaničnici, bez obzira na to što one u globalnim okvirima nemaju ama baš nikakav značaj. U takvoj situaciji verbalna podrška Izraelu ili Palestini i njihove istaknute zastave više služe da „komšiji dignu pritisak“ i dodatno rasplamsaju diskusije na domaćem terenu, koje traju i u danu u kojem svjedočimo novim razaranjima Gaze i izbjegličkim kolonama ljudi koji su već bili izbjeglice.

Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto osudila je Hamas, Milorad Dodik na Palati RS istaknuo zastavu Izraela, ali je, ne računajući nevažne političare poput izvjesnog Slavena Raguža, najdalje otišao predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić. On je ne samo iznio vlastiti stav o uzrocima koji su doveli do kulminacije nasilja već replicirao Krišto i nastavio bespotrebnu, nediplomatsku, poprilično primitivnu svađu s ambasadoricom Izraela u BiH Galit Peleg, koju je nazvao „izmanipuliranom zlonamjernom budalom“.

Uličarski rječnik nije svojstven samo Komšiću već još nekim političarima u BiH. Na domaćem terenu pomalo smo i navikli na svakakve vulgarnosti, ali u komunikaciji s međunarodnim zvaničnicima, pogotovo prijateljskih zemalja i s pozicije na kojoj se nalazi, Komšić je osramotio vlastitu državu.

Dok pokušavaju da, ovako mali, nebitni i podijeljeni, utječu na svjetska pitanja, domaći političari trebaju biti svjesni da njihova podrška neće puno značiti ni Palestini, ni Izraelu, ali da svojim neodgovornim istupima itekako mogu utjecati na poziciju svoje zemlje i njenih građana.