Ne mogu me smijeniti ni Komšić, ni Bećirović, mene može da smijeni samo Željka Cvijanović, mene može da smijeni samo Milorad Dodik, narodni poslanici NSRS... 

Ovakva izjava Aleksandra Vranješa, ambasadora BiH u Beogradu, samo je nastavak politike bahatosti režima u RS koji, uprkos povremenim epizodama tobožnje kooperativnosti i zakletvi u Ustav BiH i Dejtonski sporazum, ne propušta niti jednu priliku da entitet predstavi kao državu.

Pa ni tako banalnu kao što je Vranješova zahvalnost srbijanskom ministru Vulinu na “zbrinjavanju” studentica iz Sarajeva koje veličaju ratne zločine i krvnike iz posljednjeg rata. Jasno je Vranješu da njegova zahvalnost Vulinu, suočenim s adekvatnim reakcijama međunarodne, ali i dijela domaće javnosti, ne znači ništa. 

Kao što mu je itekako poznato da ga je na tu dužnost imenovalo Predsjedništvo BiH, u čijoj su nadležnosti vanjski poslovi, da nije i nikada neće biti ambasador RS, već da je, nažalost, u kadrovskoj kombinatorici na koju je osuđena i diplomatija ove zemlje baš njegovo ime iskočilo iz stranačkog šešira te je danas ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji.

Zato je Vranješ tek puki izvršilac secesionističke i antiustavne politike i prolazna epizoda u vremenu koje će obilježiti stalni pokušaji podrivanja države, njenih nadležnosti i institucija.