Vlada RS i Vlada Federacije jučer su održale sastanak na kojem su dogovarale zajedničke projekte. O SNSD-u i vladajućim strukturama možda ne treba imati iluzije, no hvale je vrijedno vidjeti da institucije u BiH sarađuju i zajednički dogovaraju stvari za dobrobit svih, odnosno da Bosna i Hercegovina funkcionira kao država.

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, nastavlja sa svojim uspješnim mandatom, pa se tako jučer u Rijadu, na ministarskom sastanku Globalne koalicije za borbu protiv ISIL-a, sastao s državnim sekretarom SAD Entonijem Blinkenom (Antony).

Ne treba objašnjavati koliki vam se značaj pridaje kada od stotina državnika i političara iz svijeta drugi najvažniji čovjek iz Amerike izabere baš da s vama sjedne na ručak.

Novim vlastima u BiH se može svašta zamjerati, od kadrovskih rješenja, preko nedostatka investicija, do unutrašnjeg haosa, no čini se da se stvari za našu zemlju, posebno u vanjskoj politici, ubrzano pokreću s mrtve tačke.

Iako je Blinken, vjerovatno, najvažniji, ministar Konaković se u svega nekoliko sedmica uspio sastati s nekima od najviših svjetskih zvaničnika i ministara, od Amerike, preko Njemačke, Britanije, do Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Uporedimo to samo sa Željkom Komšićem, koji se u 15 godina sjedenja u Predsjedništvu može pohvaliti redovnim posjetama “Šankanju” na Vlašiću, kao svom najvećem diplomatskom poduhvatu, ili s komičnim mandatom Bisere Turković, koja se od međunarodnih podviga može pohvaliti hurmama iz Saudijske Arabije i putovanjima na Maldive.

Da ne spominjemo tek Bakira Izetbegovića, pod čijim su se vodstvom Bošnjaci politički izolirali i provincijalizirali, a vanjska politika se prilagođavala Erdoanovim (Erdogan) ideološkim hirovima i sektaškim borbama.

Naravno, svaki pozitivan korak koji nove vlasti naprave će u konačnici ostati potpuno bezvrijedan ako istovremeno ne promijene ukupnu atmosferu u društvu, odnosno ako ne dođemo do stadija da kao društvo naučimo više cijeniti konkretne rezultate i uspjehe umjesto ispraznih riječi i fraza.

Jer ako logika „udaranja po prstima i nosu“, koja u praktičnom smislu dobacuje do “Šankanja”, na kraju, po ocjeni birača, pobijedi susrete s američkim državnim sekretarom, onda smo džabe krečili. A džabe nam je i državu imati.