Dok je cijeli svijet zabrinut zbog mogućih nestašica, a o cijenama hrane da i ne govorimo, magacini u BiH zjape prazni ili ih nikako i nemamo. Skromna primanja većine građana postaju još skromnija pred valom poskupljenja kojima se ne nazire kraj.
Zbog rata u Ukrajini, blokiranih ukrajinskih luka, inflacije i poremećaja na globalnom tržištu, ali i klimatskih šokova i drugih nevolja, UN je upozorio da će milioni ljudi u Africi zbog gladi biti dovedeni na rub opstanka.
U slučaju BiH, procjene za sada govore da nestašica ne bi trebalo biti, ali da je itekako upitno hoće li oko polovine siromašnog stanovništva biti u mogućnosti da kupi osnovne životne namirnice, da se prehrani i ugrije tokom predstojeće zime. Nakon što je, prema podacima Agencije za statistiku, hrana u BiH za godinu poskupjela za više od 20 posto, a ovakav trend traje iz mjeseca u mjesec, hiljade ljudi već sada su gladne.
Za to vrijeme vlasti u BiH bave se, a i s njima bezuspješno, starim političkim temama, koje ne traže previše rada i napora. Daleko od toga da izbori, Izborni zakon, snovi o secesiji ili trećem entitetu, pa i miješanje Rusije u unutrašnje stvari država regiona ne zaslužuju pažnju, ali suočeni smo s nevoljom nivoa pandemije, s nepogodom u rangu velikih poplava koje su privremeno brisale entitetske crte, s praznim stomacima ljudi kojih će do jeseni i zime biti sve više.
Apsurdno je da svi budžeti u državi bilježe rekordne prihode, a da stotine miliona KM, kroz odluke koje već mjesecima predlažu ekonomski stručnjaci, već nisu usmjerene na subvencioniranje kao pomoć siromašnima, ukidanje i smanjenje nameta privredi i građanima, otkup domaće i nabavku hrane koja nam nedostaje, kako bi se prazna skladišta popunila i nepodnošljiv udar na životni standard građana barem donekle ublažio.
Ušuškani u nezaslužene privilegije, od naroda odrođeni u svoj svijet visokih plaća i drugih beneficija, političari u BiH nisu ni svjesni problema, jer ih cijene ulja, brašna, goriva i ogrjeva ne brinu puno.
