U ozbiljnoj državničkoj politici ništa nije slučajno. Ozbiljna je i jasna vizija, cilj zacrtan podebljanim slovima, put koji vodi ka njegovom ostvarenju detaljan i razrađen. To ne znaju samo pokoja naivna bena i naše političke neznalice čiji smo odavno rasadnik.
Donald Tramp (Trump) uzdrmao je ponovo i medije i svjetsku javnost i državu Dansku samo jednim tvitom. Američki predsjednik objavio je fotomontažu svog hotela na Grenlandu i tako potvrdio da je njegova vlada zainteresirana za kupovinu tog otoka.
- Obećavam da neću napraviti ovo na Grenlandu - napisao je Tramp uz fotografiju koja prikazuje zlatni neboder na kojem piše Tramp usred grenlandskih kućica.
Prvo je uslijedila nevjerica, a onda je Leri Kudlou (Larry Kudlow), ekonomski savjetnik Bijele kuće, potvrdio da u Vašingtonu ozbiljno razmišljaju o Grenlandu, rekavši da predsjednik Donald Tramp „želi razmotriti“ kupovinu Grenlanda, iako su s tog otoka, koji je u sastavu Kraljevine Danske, poručili da se sigurno „rado i šali“ i da nisu na prodaju.
Sve se dešava uoči posjete američkog predsjednika Danskoj. Nakon što im je ljutito poručio da se „tako ne razgovara s Amerikom, barem ne dok je on predsjednik“, otkazao je posjetu, ali su mediji jučer objavili da su se premijerka Mete Frederiksen (Mette) i Tramp čuli telefonom.
Iza na prvi pogled nevjerovatne priče očigledno je ozbiljna ponuda. Kažu da se sve zakuhalo na privatnoj večeri koja je prije nekoliko mjeseci organizirana kod Trampovih, kada je neko od gostiju spomenuo da Danska ima problema u godišnjoj isplati 420 miliona eura subvencija za Grenland. Tramp je, kako je objavio BBC, pomislio da bi to mogao biti dobar posao, kao kada su Amerikanci od Rusa kupili Aljasku za sedam miliona dolara.
Ideja je puštena u javnost. Priča se zakotrljala i niko sada više, ni nakon prve ekspresne odbijenice, ne može sa sigurnošću reći kako će ona završiti. Svemu treba dodati nimalo nebitnu činjenicu da je američki predsjednik Hari Truman (Harry Truman) još 1946. godine Danskoj za Grenland ponudio 100 miliona dolara u zlatu.
Ništa nije slučajno ni čudno, u pitanju su potencijalno ogromna nalazišta prirodnih bogatstava, za koja je 2008. godine Američki geološki zavod procijenio da tu leži skoro 22 posto neotkrivenih svjetskih resursa.
Šta god mislio bilo ko od nas, šta god govorili kritičari: čvrst stav, vizija, jasan cilj i iscrtan put. Stil je već nešto drugo.
A šta ima kod nas. Status quo. BiH bez vlasti deset mjeseci nakon izbora. Ometa to razne procese, razvoj države, put ka EU, NATO-u, unutrašnji i vanjski razvoj. Ali ne ometa nikoga da pokaže i dokaže da ima stav, viziju i cilj.
Uređena nam je Bosna nakaradno, tri glave nam predsjedaju državom, tri (bez obzira o kojim se personama radilo) nam mozak razvlače na najmanje tri strane, i tri guraju hrvatsku, srpsku i bošnjačku stvar. I uvijek je onaj treći kriv. Koliko god to sputavalo procese i individue, nema šanse niti ikoga iko može uvjeriti da genijalnost i stav ne bi isplivali iz močvare.
Prije velikih 830 godina, Kulin ban napisa Povelju, jedan od najstarijih dokumenata kojim se dokazuje državnost Bosne. Njome je, pojednostavljeno, dozvolio dubrovačkim trgovcima nesmetan prolazak preko Bosne. Povelja Kulina bana ima diplomatske, pravne, trgovačke i druge elemente. U njoj se navodi da Bosna ima svoga vladara, prijestolje, odnosno svoju vlast, i da je uređena zemlja.
Imao je veliki Kulin ban cilj i viziju, a našao je i način. Gotovo hiljadu godina poslije samo mu se možemo diviti. I čekati.
