Pravi galimatijas, potpuna zbrka riječi, socijalni lom i moralni nered iznad svega, dogodio nam se otkad smo saznali kako je Džo Bajden (Joe Biden) prije pet godina poljubio izvjesnu Lusi Flores (Lucy), lokalnu funkcionerku Demokratske stranke.  

Ona se, kako sama kaže, te “invazije njenog prostora” sjetila baš ovih dana, dok bivši američki potpredsjednik vaga novu kandidaturu za Bijelu kuću 2020. godine. Pa se iz toga nameću bar dva zaključka, važna poput kazaljke kompasa u ovdašnjoj političkoj džungli.

Jer, pravo je pravo čak iako ga niko ne prakticira, a grijeh je grijeh čak i kad ga svi čine, napisao je Sveti Augustin.

Džon Vejn američke politike

Otkako je u jesen 2017. godine u Americi krenuo #MeToo (#I ja takodjer), pokret žena koje su seksualno zlostavljane, da se kao društvo oslobodimo siledžijstva, evoluirajući dalje i kroz ravnopravnost spolova, pokazalo se da je ponekad teško razlučiti kad postoji politička motivacija ili moguća monetarna zloupotreba u vezi sa svim tim. 

Sve je više loših primjera, kao što je i bizarna priča o Bajdenovom poljupcu (u kosu) 39-godišnje gospođice Flores i to dok joj je pomagao u izbornoj kampanji za lokalnog političkog aparatčika u Nevadi 2014. godine. Ovakve će se pripovijesti očito morati ozbiljnije ispitati jer će, u protivnom, naštetiti stvarnim žrtvama beskrupuloznog muškog macho mentaliteta. 

Ali, liberali ostaju bukvalno u kandžama #MeToo pokreta ili, kako to navode američki analitičari, “vjenčani” za tu agendu, prema kojoj se (svim) ženama bezuvjetno vjeruje, bez obzira na razloge. Taj fokus, prvenstveno na spolnu ravnopravnost i prava LGBT populacije, sasvim izvjesno dodatno je naelektrisao Trampovu konzervativnu izbornu bazu, dok se ova velika zemlja suočava i s lepezom drugih teških životnih pitanja koja, naprosto, more i ruralnu i urbanu Ameriku.

Bajden, dakako, uopće nije superpredator, niti je nalik bestidnom Donaldu Trampu (Trump) ili nezajažljivom Bilu Klintonu (Bill Clinton). Ipak, bio je prinuđen javno primiti k znanju ovu neslavnu optužbu. Jedva mu je uspjelo izbjeći izvinjenje, koje u Americi često ima i legalne posljedice. Prema svemu, radi se samo o još jednom benignom izdanju njegovog karaktera.

Bajden je, očito, starog kova, Džon Vejn (John Wayne) američke politike. A ko je još vidio kauboja da se za bilo šta izvinjava.

Demagozi protiv romantičara

No, s obzirom na to da Lusi Flores još od 2016. godine podržava Bernija Sandersa (Bernie), a Bajden, prema svim anketama, vodi među onima koji žele na megdan Trampu, jasno je da bi “Super Berni”, kako Sandersa zovu u Americi, iz ovih napada mogao najviše profitirati. Posebno ako “Ujak Džo”, kako Bajdenu tepaju od milja, na kraju odustane od utrke.

Sve je više i onih koji misle da anketama, prema kojima je Bajden ispred Sandersa i svih ostalih demokrata iako se još formalno nije ni kandidirao, ne treba vjerovati. Jer znamo kako smo prošli predviđajući laku pobjedu Hilari Klinton (Hillary) prije dvije godine.

“Washington Post” (kolumnista Dana Milibank) ove je sedmice čak pisao kako je Berni Sanders “novi Tramp na američkoj ljevici”, jer jedino on ima široku populističku bazu na sve strane Amerike.

Novo političko investiranje u Bajdena, dakle, bilo bi rasipanje resursa i emocija za Amerikom koja je stvar prošlosti. Samo je Sanders, po mentalitetu isti beskrupulozni Njujorker (iz Bruklina), i sa “istom pričom” poput Trampa, a ne plaši se ni (socijalne) demagogije.

Ogromna je razlika i u tome kako će se finansirati Sandersova kampanja; prvih 10 miliona dolara uplatilo je 350.000 sitnih donatora i taj se trend nastavlja. Ti siromašni Amerikanci se ne stide ispisati ček na pet ili desetak dolara. Bajdena bi pak, ako uleti u izborni ring, poput Obame i Klintonovih sigurno opet finansirale superbogate korporacije i moćni Holivud.

Kako dalje, moj Bajdene

Činjenica je i da američki politički krajolik nakon Trampa više nikad neće biti isti, bez obzira hoće li ovaj predsjednik osvojiti novi mandat do 2024. godine.

Bajden u svemu tome sve više izgleda kao usamljeni vitez, koji živi od svog starog i u biti konzervativnog bontona poput političkog pjesnika. Ali, on je i čovjek s nemalom političkom hipotekom koja seže i do srca Wall Streeta.

Upravo to je lomača na kojoj Sanders, Elizabet Voren (Elizabeth Warren) i nova superzvijezda američke socijaldemokratije, kongreskinja Aleksandrija Oktavio Kortez (Alexandria Octavio Cortes) javno spaljuju one koji sve ove godine nisu štitili istinske žrtve bezobzirno monopoliziranog korporacijskog sistema.

To je za sada temeljna razlika između Sandersa i Bajdena. A ne jedan ili dva nedozvoljena poljupca - protiv Bijele kuće, što se, evo i daidži Džou razbijaju o glavu. Ko li je to smislio kako osujetiti Bajdena u samom startu i strpati ga u isto društvo Bila i Donalda!?

Teško je ipak povjerovati da će Džo odustati jer on je naprosto pozvan da opet zaore centralnu brazdu umjerene politike centra, bez ekstremnih skretanja udesno ili ulijevo. Ali ovaj 76-godišnji politički veteran je ozbiljno uzdrman. Svijetom vladaju predodžbe i malo je vremena za poštenu analizu!

Nasreću, ove je sedmice Kongres od Federalne porezne uprave (IRS), navodno tražio izvode iz Trampovog poreznog dosjea od 2013. do 2018. godine. Tek da se vidi je li eventualno neko nekog potkradao?

- Predviđam svijetlu budućnost za Amerikance ako uspiju spriječiti svoju vladu da rasipa njihov rad pod lažnom pretenzijom da se brinu o građanima - rekao je jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država i treći po redu predsjednik Tomas Džeferson (Thomas Jefferson).