Svakog pravog i istinskog uhljeba nesumnjivo je obradovala informacija da Halid Genjac na predstojećim izborima „nosi“ kompenzacijsku listu SDA za državni parlament. Rođeni Visočak, sa nesigurnom izbornom bazom u zeničkotravničkom srezu i stalnim prebivalištem u Sarajevu - gdje je u elitnim gradskim četvrtima naslagao (pre)skupe nekretnine - zaoprave zaslužuje da još četiri godine, poput osiromašenog uranijuma, zrači i dominira bosanskohercegovačkim parlamentarnim salama. Ča je (skupštinski) život vengo fantažija, rekao bi neprolazni Oliver Dragojević...

Milošću Bakira Izetbegovića, Halid Genjac, dakle, nastavlja svoje poslaničko-delegatsko putešestvije kojim beskorisno jezdi već duže od dva desetljeća. Međutim, za razliku od šefa SDA, predsjednici nekih konkurentskih stranaka nisu bili tako darežljivi prema partijskim podanicima.

Evo, naprimjer, Peđa Kojović je odlučio da za pastira kompenzacijske liste svoje stranke proglasi samog sebe. Identično je postupio Sefer Halilović, kao i Mirsad Kukić iz Banovića. Razumljivo, na ovaj način stranački prvaci NS-a, BPS-a i PDA znatno su povećali vlastite šanse da u oktobru postanu zastupnici i „Halid(i) umjesto Halida“.

Kompenzacijsku sebičnost, ali i stanovitu strepnju od izbornih rezultata u Hercegovini, pokazao je i prvi čovjek SDP-a Nermin Nikšić, koji će, također, na izbore sa „siguricom“ u glasačkoj kutiji. Osim što je duboko neprincipijelna, Nikšićeva odluka da prvo namiri sebe, a drug(ov)ima šta ostane, na kraju bi mogla skupo koštati dežurnog „partijskog kompenzatora“ Sašu Magazinovića.

Podsjećanja radi, Magazinoviću je njegov bivši šef SDP-a Zlatko Lagumdžija u dva navrata namjestio osmogodišnji posao u državnom parlamentu bez senzacije preko kompenzacije. Nikšićevo diskreciono pravo bilo je da odluči drugačije...