Prije rata, dok su tekme Želje i Sarajeva imale dušu, osim na vječiti fudbalski derbi dokoni stanovnici olimpijskog grada trošili su sate i „tanjili zube“ u besmislenim raspravama oko dvije valjda najveće zvijezde novokomponovane muzike tog bezbrižnog vremena. Dilema je, dakle, glasila: Koji Halid je bolji, Bešlić ili Muslimović?
O tome su nastajali vicevi i novinarski tekstovi, vrtjele se radijske i TV emisije, polupankeri i „njuprimitivci“ s Koševa stvarali svoje vječne muzičke hitove, a onda je došao april '92., koji je sve naše nedoumice i životna raskršća zasuo mecima i granatama...
Sjetio sam se priče o „oba Halida“ čitajući neki dan saopštenje krajiških SDA-ovaca gdje problematiziraju izbor Halida Genjca za generalnog sekretara stranke umjesto optuženog kadrovika Amira Zukića. Pobunjenici smatraju da je na tu poziciju morao biti izabran neko iz Krajine, a ne, tvrde oni, „osoba koja nikada nije imala podršku biračkog tijela i glasača SDA“.
Osim toga, odluku o imenovanju novog genseka Halida Genjca vlastoručno je potpisao Halid Genjac. To je, razumljivo, p(r)obudilo nedoumice i neslaganja unutar SDA, a još dugo će se lomiti koplja u nadmudrivanjima radi li se o jednoj te istoj osobi ili je u pitanju više njih. Ulje na vatru naslaganih dilema dosuo je i „trećepojavljujući“ Halid Genjac. Naime, baš je taj Halid Genjac svoje crno na bijelo rješenje o imenovanju Halida Genjca za generalnog sekretara uputio na adresu Halida Genjca.
Tri su se, eto, Genjca skrasila u nepunoj rečenici prolivene tinte. Jedna rečenica, jedna odluka, jedan gensek i tri Genjca. Svaki 'štuje svakog. Složni k'o braća. U svojoj vjeri, u gensek fotelji...
P. S. Genjac je rođen u Visokom, izborna baza mu je u Travniku, stalno prebivalište u strogom centru Sarajeva. Dvadeset godina parazitira u parlamentima. „Opario“ se budžetskim milionima. Jedan je Halid!
