Među različitim studentima koje sam imao prilike upoznati svojim posebnim ponašanjem isticao se i mladi čovjek po imenu Ejub Morić, a bio je rodom iz Čapljine, gdje je živio i gdje je imao majku i brata koji su uživali znatno povjerenje i ugled kod čapljinskih muslimana.  

Šest ženidbi

Ejub se, međutim, isticao u odnosu na svog mirnog i staloženog brata koji se bavio kovačkim zanatom. Bio je neobuzdane naravi i čovjek koncentriran na sebe, odnosno bio je ona vrsta ljudi koja je najviše bila koncentrirana na svoje tijelo te se podvrgavao svim vrstama gimnastičkih i sportskih vježbi i drugih zanimanja koja su doprinosila da se razviju mišići, pa je Ejub izgledao kao neki cirkuski atleta.

Kad je došao na studij filozofije i kad sam iz njegovog indeksa saznao ko je i odakle je, a budući da je i moja supruga Nadija bila rodom iz Čapljine, ispitao sam ga poznaje li svijet u Čapljini kako bih utvrdio u kojem miljeu se on kreće i kakve je moguće utjecaje pretrpio.

Rekao sam mu kako imam utisak da se on previše posvećuje svom tijelu, a da ne znamo u kakvom statusu i stanju je njegov duh te da je klasično načelo koje određuje sklad ljudskoga bića ravnoteža između tjelesne i duhovne moći, odnosno da tijelo ne smije ići nauštrb duha niti duh nauštrb tijela, jer u oba slučaja dolazi do devijacija koje su često nepopravljive.

Stoga sam Ejubu preporučio da malo smanji svoje gimnasticiranje, a da se malo više posveti čitanju, jer me je kratak uvid u njegovu lektiru uvjerio da nije čitao gotovo ništa od onoga što je bitno za formiranje duha kao sposobnosti razumijevanja prirode ljudskoga bića i svijeta u kojem se ono nalazi.

Ejub je studirao, a sve što sam o njemu saznao bilo je da se on mnogo hvali svojim studijem, a istovremeno da se često ženi. Kad sam, ponukan tim informacijama, Ejubu rekao da prvo treba da dovrši studij i dobije rezultat, a da se onda hvali te ga zamolio da objasni razlog zbog kojeg se, kako sam tada čuo, tri puta već ženio, on mi je rekao da mora da se ženi, jer žene koje oženi ne mogu da imaju djecu.

Na to sam mu kazao da bi kao čovjek koji studira nauku trebao i on da se podvrgne pregledu i vidi da nije on uzrok što u braku nema djeteta, ali se, naravno, nije složio sa mnom, pa je nastavio da se ženi i, koliko sam čuo, nagurao je na šest ženidbi, nažalost, i dalje bez potomka.

Šverc šoferšajbni

Ejub je bio živahan i okretan čovjek. Tako je jedno vrijeme cijeli semestar izostao s predavanja, a čulo se da se počeo baviti švercom i da odlazi u Njemačku i donosi šoferšajbne koje unosi u zemlju tako što lijepi jednu na drugu i cijeli prednji dio zamaže blatom, tako da carinici ne obrate pažnju na debljinu šoferšajbne što je omogućavalo Ejubu da zarađuje prilične svote novca.

Ipak, jednog dana pomolio se u mom kabinetu i kad sam ga vidio, obradovao sam se rekavši mu: „Pa gdje ste, zaboga, Ejube, ja sam se brinuo. Mislio sam ili ste u zatvoru ili ste bolesni dok Vas toliko dugo nema.“

Ejub mi je odgovorio da je bio bolestan i to da je ležao u ludnici, na što sam mu ja odgovorio: „Odlično, Ejube. Vi ste bili normalni koliko se sjećam i onda ste vjerovatno zbog nečega poludjeli, a ljekari su Vam vratili pamet pa ste, eto, opet pametni došli meni i želite nastaviti studije.“

On je na te moje riječi odgovorio: „Ali, profesore, ja sam došao da položim ispit“. Na to sam mu rekao: „Odlično, ne samo da su Vam vratili pamet nego ste uspjeli i da spremite ispit.“

„Ima ćage”

Ejub mi je potom kazao kako ima ćage koje se mu dali doktori da on nije odgovoran za svoje postupke, na što sam mu odgovorio: „Pa nije to problem, Ejube. Ljudi vode državu, a ne odgovaraju za svoje postupke, prema tome ni Vi ne odgovarate, budući da Vi ne vodite nikoga i ne činite ništa osim što ste čitali i učili za ispit, a to nije nikakav postupak zbog kojeg bi neko trebao da odgovara.“

Na to mi je Ejub odgovorio: „Ali, profesore, ako ja padnem, jedan od nas će mrtav izaći iz ove sobe.“ Na tu izjavu ostao sam potpuno hladan i Ejubu rekao: „Dajte mi Vaš indeks.“

Ejubovo lice je bilo ozareno osmijehom jer je znao da nikada nisam nijednom studentu upisao negativnu ocjenu u indeksu. Stoga je očekivao pozitivnu ocjenu i položen ispit.

Međutim, ja sam u indeks, vjerovatno, prvi i jedini put upisao peticu i pružio indeks Ejubu. “Evo Vam, Ejube, ocjena za Vaše znanje i ponašanje, i sad možete izaći“, rekao sam.

Ejub se potpuno izgubio, a kad je izašao iz kabineta, nije znao ni vrata zatvoriti i studentima koji su čekali na red pred kabinetom je rekao: „Ja što me Tunjo pređe, a sve sam smislio kako je najbolje bilo”.

Ejub se kasnije nešto uozbiljio i čuo sam da je radio u Čapljini, ne znam gdje. Izgubio sam ga iz vida i ne vjerujem da bi njemu bilo drago da mene vidi.

Svejedeno, jedna od profesorskih mahana je da pamte najbolje ovakve studente, tj. one koji se mogu nazvati spadalima, neozbiljnim i neodgovornim, koji se služe raznim trikovima, naravno, koji budu uvijek otkriveni.

Takvi ljudi čine studij na neki način veselijim zbivanjem nego što je to proučavanje i razgovor o teškim temama i polaganje teških ispita kada treba preferirati najmanje 20-ak filozofskih djela i uz to pokazati razumijevanje problematika koja ta djela obrađuju da bi se dobila dobra ocjena na studiju filozofije.