Kopaonik biznis forum, 25. po redu, bit će održan od 4. do 7. marta. Kao i uvijek do sada, okupit će veliki broj učesnika. O tome smo razgovarali s Aleksandrom Vlahovićem, predsjednikom Saveza ekonomista Srbije i predsjednikom Programskog odbora KBF-a.
Šta će biti u fokusu ovogodišnjeg Kopaonik biznis foruma?
- Centralna tema 25. jubilarnog Kopaonik biznis foruma je šta poslije fiskalne konsolidacije – kako fiskalnu stabilnost mjerama ekonomske politike pretvoriti u održivi rast i razvoj. Da bi se fiskalna stabilnost pretvorila u održivi rast, neophodno je otkloniti fundamentalne slabosti privrednog sistema Srbije.
Fiskalnom konsolidacijom stvoreni su uslovi za realizaciju strukturnih reformi. Održivi rast, međutim, zahtijeva značajno viši nivo investicija, mjereno u odnosu na BDP. Problem niskih investicija ne može se zamagliti činjenicom da su strane direktne investicije najviše u regionu, te da su u prošloj godini iznosile gotovo 6 posto BDP. Nije realno očekivati značajniji rast stranih investicija u narednom periodu.
Novi ciklus
Zbog toga zabrinjava nizak nivo kapitalnih državnih i prije svega domaćih privatnih investicija. Da bi se domaće privatne investicije podstakle, potrebno je suštinsko unapređenje uslova poslovanja. Najprije je neophodno restrukturiranjem i privatizacijom osposobiti javna preduzeća i portfelj neprivatizovanih velikih preduzeća za novi investicioni ciklus.
Neophodan je napredak u reformi pravosuđa, tj. efikasnijoj zaštiti svojine i ugovora, finansijskoj disciplini, ravnopravnosti učesnika na tržištu. Samo tako se pojedinci - preduzetnici mogu podstaći da više štede i investiraju, da preuzimaju rizike, uvode inovacije. Sve ovo odnosi se i na čitav region, budući da zemlje zapadnog Balkana imaju slične fundamentalne slabosti privrednog sistema. Na Forumu će posebno biti obrađena tema “Izazovi zapadnog Balkana – jedna regionalna ekonomska zona“, gdje će se upravo govoriti o dostignućima Berlinske inicijative i šansama da se napravi jedinstveno tržište sa slobodnim protokom robe i kapitala.
Izjavili ste da će viši nivo regionalne saradnje svima u regionu olakšati i ubrzati put ka EU.
- Da, sasvim je razumljivo i nije potrebno pretjerano objašnjavati da viši nivo regionalne saradnje olakšava i ubrzava put ka EU svim zemljama zapadnog Balkana. Najprije da kažem da je ta saradnja unutar naše regije sasvim prirodna, budući da smo do prije 26 godina bili dio jedinstvenog ekonomskog prostora u bivšoj zajedničkoj državi. Izuzev Albanije, naravno. I Evropa sagledava ovu regiju kao jedinstvenu zonu, otuda i napori da se projektima u okviru Berlinske inicijative ove zemlje još više povežu. Važno je što su započeti mnogi infrastrukturni projekti koji će obezbijediti da se naša regija nađe na mapi Transevropske transportne mreže. Čvršćom regionalnom saradnjom stvaramo uslove za podizanje konkurentnosti naših privreda, što, na kraju, ubrzava naš put ka EU.
Naveli ste i da zajedno dvije trećine svoje trgovine realiziramo s EU, a četvrtinu u regionu.
- To samo dodatno potvrđuje neophodnost bržeg integrisanja u EU, kao i prethodno stvaranje institucionalnih pretpostavki za produbljivanje regionalne saradnje. Dilema da li pojedine zemlje našeg regiona treba da se okrenu ka Zapadu ili Istoku je u suštini lažna. Ne samo da je vanjskootrgovinski bilans dominantno zavisan od EU, već se i strane investicije realizuju uglavnom iz razvijenih zemalja Evrope. Naravno da postoji prostor za podizanje ukupne saradnje, da su i dalje prisutne barijere i tu ja vidim ključnu ulogu političara, državnika, koji treba da trasiraju put poslovnoj zajednici za još bolje rezultate.
Nedovršena tranzicija
Ukazali ste da je privreda regiona opterećena strukturnim problemima. Kojim?
- Region zapadnog Balkana je opterećen inherentnim, autonomnim, strukturnim problemima. Sve do 2008. godine ti strukturni problemi nisu bili jasno vidljivi, bili su „maskirani“ visokim prilivom ino-kapitala (kroz privatizaciju i ekspanziju bankarskog sektora).
Stvorena je lažna slika da je moguće razvijati privrednu strukturu dominantno na sektoru usluga, da će se vanjski i unutrašnji deficiti doživotno pokrivati uvezenim kapitalom, da se može trošiti više nego što se stvara. Svjetska ekonomska kriza je kristalno jasno ogolila suštinu problema čitavog regiona, a to je nedovršena ekonomska tranzicija, nepovoljna struktura BDP, koji karakteriše značajno manje učešće sektora razmjenljivih dobara i usluga, koja za posljedicu ima izuzetno nisku konkurentnost nacionalnih ekonomija. Suština je da sve vlade regiona nisu na početku svjetske ekonomske krize implementirale adekvatnu politiku fiskalnog prilagođavanja i strukturnih reformi. Umjesto da se svi napori usmjere ka strukturnom prilagođavanju, poput pozitivnih primjera baltičkih zemalja, gotovo sve vlade regiona su spas potražile u povećanju javnog duga i dalje održavajući javnu potrošnju na nedopustivo visokom nivou uz sve naslijeđene strukturne neefikasnosti.
Danas privrede regiona liče jedna na drugu. Slab rast, nezaposlenost, dupli deficiti, visok vanjski i javni dug, i tek u protekle dvije godine primjetan je pozitivni pomak.
Za mene je bila čast da budem minister u Đinđićevoj Vladi
Za Vaš CV bi trebao poseban tekst, šta ste sve radili od 1987. godine, kada ste diplomirali na Ekonomskom fakultetu? Čega se najradije sjećate, a šta je bilo najizazovnije?
- Najizazovniji je bio period koji sam proveo u Vladi Srbije od 2000. do 2004. godine, radeći kao ministar za privredu i privatizaciju. To je bila prva demokratska vlada, formirana nakon petooktobarske revolucije, na čijem čelu je bio pokojni premijer dr. Zoran Đinđić. Period neshvatljivih kontradiktornosti: na jednoj strani ogromna energija kod većine stanovništva, nevjerovatan entuzijazam, a opet, nedugo zatim, otpor prema neminovnim promjenama u ekonomskoj tranziciji i prihvatanje jeftinih demagoških i populističkih fraza, kao jedina istina. Za mene je bila čast da budem ministar u Đinđićevoj vladi i danas se često sjetim razgovora, diskusija i savjeta koje sam dobio od njega.
