Poigravajući se s propisima, odobravajući koncesiju za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu slovenskom “Viaductu”, a zatim je onemogućivši davanjem koncesije za izgradnju još jedne HE, vlasti RS proizvele su direktnu finansijsku štetu državi BiH koja je, nakon arbitražnog spora pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu, veća od 110 miliona KM.
Ona indirektna mogla bi biti i veća, jer u postupku izvršenja presude pod udarom su objekti Centralne banke BiH, a blokadom sredstava iz EUROCONTROL-a u pitanje je doveden i rad Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA), kao i kompletan zračni saobraćaj i rad aerodroma u našoj zemlji.
Iako se, Sporazumom o međusobnim pravima i obavezama u vezi s arbitražnim postupkom iz 2017. godine, RS obavezala da bezuvjetno isplati svu štetu nastalu na osnovu arbitražne odluke, RS do danas ne pokazuje spremnost da to učini. Vijeće ministara BiH danas će raspravljati o načinu izvršenja ovih obaveza, koje su pale na teret državnog budžeta, uz najave da će se cjelokupan iznos naknadno tražiti od RS.
- Nadrealno je da vlasti RS do ove mjere mogu da se prave lude, a da su ovi iz FBiH maltene čekali da se državna imovina i bukvalno zaplijeni ili vazdušni saobraćaj skoro zaustavi, da bi uopšte ozbiljnije raspravljali o ovoj temi. RS gubi sve arbitraže redom i izgubila ih još niz, ali to ih nema razloga sekirati jer će izgleda sve platiti država, većim dijelom novcem građana Federacije BiH – kaže za "Avaz" ekonomski stručnjak Igor Gavran.
Gavran upozorava da država BiH nikada nije trebala, niti treba platiti bilo šta osim da tehnički izvrši plaćanje u ime RS, ali da automatizmom naplati taj iznos od entiteta, a ne da čeka dobru volju Vlade RS koje, očigledno, nema.
- Jedino normalno rješenje i uslov za isplatu ijednog feninga iz državnih javnih prihoda u budžet RS bi moralo biti automatsko skidanje i ovog i svakog budućeg duga s jedinstvenog računa i prebacivanje u budžet države. Prijedlozi da država plaća sve, a onda čeka da se RS smiluje i jednog dana u dalekoj budućnosti, a vjerovatnije nikada, vrati te pare su suludi. Neka se slobodno kamate gomilaju i dugovi rastu, ali onome ko ih je napravio, a ne državi. Naravno da se sve moglo platiti ranije, ali od dužnika – ističe Gavran.