Nakon što je pompezno najavljivana kao stranka koju osniva oskarovac Danis Tanović, Naša stranka ubrzo se suočila s problemom koji će do danas ostati možda i njena glavna boljka – unutrašnja organizacija. 

Naime, iako je u svojim počecima okupljala brojna poznata i ugledna imena, uslijed problema u organizaciji, sumnjivih kadrovskih rješenja i nesposobnosti kvalitetnijeg plasiranja svoje poruke, Naša stranka je u prvim godinama svog postojanja tavorila na političkoj margini.

Historijske okolnosti

No, historijske okolnosti će htjeti da nakon koaliranja sa SDA, 2010., brojnih afera i unutrašnjih osipanja, SDP doživi debakl na izborima 2014., a novoosnovani DF uđe odmah u koaliciji sa SDA i do 2016. se samodevastira kao stranka. Upravo će to ogroman broj glasača lijevo-građanskog usmjerenja odvesti ka Našoj stranci koja se za razliku od alternative činila ideološki principijelnija i časnija, s Predragom Kojovićem i Sabinom Ćudić na čelu kao sve prepoznatljivijim licima.

Uspjeh ostvaren na lokalnim izborima 2016. ponovljenim je i na općim 2018., kada je NS u Kantonu Sarajevo bila treća po broju glasova (svega hiljadu manje od NiP-a koji je bio na drugom). Ovaj rezultat omogućio je ovoj stranci da ima premijera KS kojeg će, uz kratkotrajni prekid s Vladom Marija Nenadića, zadržati sve do danas.

Bila je to sjajna prilika da stranka koja je principijelno odbijala neprincipijelne koalicije i nastupala kao nosilac progresivnih vrijednosti u društvu, u praksu krene ostvariti svoje dugo promovirane politike borbe protiv korupcije, uvođenja transparetnosti, razvoja kulture i obrazovanja te, kako je Kojović svojevremeno najavljivao, „pretvaranja Sarajeva iz kasabe u evropsku metropolu“.

Nakon pet godina vlasti teško da su i Naša stranka i njeni partneri SDP i NiP odgovorili tom zadatku. No, u posebno lošoj poziciji je upravo NS.

Osim što je godinama od SDA propagandne mašinerije kićena najgorim pogrdama, od optužbi za sotonizam do toga da su projekt KOS-a, ova stranka naći će se i u nemilosti vlastitih koalicionih partnera.

Iako je Srđan Mandić stoički izdržao udare lokalnog NiP-a u Centru i iz bitke izašao kao apsolutni pobjednik, to se ne može reći i za njegove kolege u Vladi KS.

Do izražaja je došao problem koji ovu stranku prati od njenog osnivanja – činjenica da je u pitanju, ipak, mala stranka s ograničenim brojem kadrova, s unutrašnjim sukobima i kao takva nejaka da se nosi kako s napadima, tako i odgovorima na brojne udare s raznih strana.

Nesnalaženje u vlasti

Odlazak Edina Forte s mjesta kantonalnog premijera u Vijeće ministara pratilo je nesnalaženje Nihada Uka na mjestu njegovog nasljednika, čiji su ministri u svom radu solirali, svako u skladu sa svojim interesima, bez opomena i kočnica. Bojan Bošnjak, doveden iz Zenice da bude ministar prostornog uređenja u Sarajevu, završio je u pritvoru, a njegovu dužnost volšebno je preuzeo Adnan Šteta. Ministrica Darja Softić-Kadenić zbog činjenice da je, poštujući zakon, pomrsila njegove privatne ciljeve, izložena je frontalnom primitivnom napadu SDP-ovca Kenana Magode i njegovih istomišljenika. Na federalnom nivou vlasti NS je potpuno marginalizirana. NS sve to tretira defanzivno, pa se sve češće ponaša kao opozicija, kritizirajući poteze vlasti u kojima i sama participira. S druge strane, SDP i NiP dobro su nanjušili krv i nespremnost Naše stranke za ozbiljne političke bitke, te bi višemjesečni proces marginaliziranja ove stranke novi epilog trebao imati u preslagivanju Vlade KS, koje će izvjesno voditi ka tome da će NS ostati bez kantonalnog premijera, a moguće i još brojnih pozicija u KS.

Da stvar bude gora, NS se ni sama ovome nije pretjerano suprotstavljala, jer čini se da im veliko olakšanje predstavlja smanjenje vlasti i skidanje tereta. A stranka koja nije spremna da vlada je poput fudbalera s klupe koji ne želi da igra – u konačnici ne služi ničemu, ma koliko da možda lijepo izgleda i govori.

Najavljena rekonstrukcija

Rekonstrukcija Vlade Kantona Sarajevo nakon višemjesečnih previranja definitivno kreće, prošlog vikenda je zvanično najavio predsjednik Naše stranke Edin Forto. 

Iako još nisu poznata imena, jasno je da će NS dobrovoljno prepustiti mjesto premijera, a kao najizgledniji nasljednik Uka za sada se spominje Adnan Šteta.