Sankcije Staši Košarcu, koje je prije nekoliko dana izrekao Ured za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD, neće utjecati na izvoz vojne industrije BiH, najprije zbog toga što su izrečene pojedincu a ne Ministarstvu, ali i zato što prilikom izvoza municije i naoružanja iz naše zemlje strani kupci komuniciraju s proizvođačem, a ne izvoznikom.

Ovo je ocjena naših sagovornika, koji za “Avaz” pojašnjavaju strogu proceduru izvoza kompanija koje u posljednje vrijeme bilježe značajan rast proizvodnje.

- Kupci koji kupuju od naših kompanija ne komuniciraju s bilo kojim državnim ministarstvom, već to radi kompanija iz BiH s kojom oni pregovaraju. Ona se mora obratiti Ministarstvu za izdavanje dozvole. Ministarstvo vanjske trgovine izdaje tu dozvolu, a prethodno mora dobiti saglasnost ministarstava odbrane, sigurnosti i vanjskih poslova, a prema potrebi i drugih institucija, ovisno o tome gdje je izvoz planiran. Ne očekujemo probleme, jer ministarstvo je državni organ koji ima svoje procedure ako neko nešto ne može uraditi – kaže direktor Grupacije namjenske industrije u Privrednoj komori FBiH Almin Mališević. 

Vojni analitičar Berko Zečević pojašnjava kompletnu izvoznu proceduru, kojoj prethodi ugovor bilo koje bh. kompanije i posrednika preko kojeg se njeni proizvodi prodaju nekoj državi, odnosno njenom ministarstvu odbrane. Bh. firma potpisani ugovor dostavlja Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koje ima listu zemalja pod embargom.

- Postoje države u koje je zabranjen izvoz, kako od UN-a, SAD ili EU. Kada završi proizvodnju, preduzeće šalje zahtjev za prijem tih proizvoda od kupca, a od ministarstva traži izvoznu dozvolu. Postoji mogućnost da neko, u sistemu “administrativnog zezanja”, produži period izdavanja dozvole, ali tada na snagu stupa diplomatija u pozadini. Ja ne očekujem da će izvoz trpjeti, jer to nije u interesu nijednom od subjekata u BiH, neovisno kakva mu je politička opcija. Negativni efekti takvog jednog poteza bili bi dalekosežni za pojedince – ističe Zečević.