Činjenica da stotine miliona maraka godišnje dajemo za uvoznu, umjesto domaćih voda, koje su osvajale i svjetske nagrade, veoma negativno utječe na bh. ekonomiju, ali i budžet, fondove i radna mjesta, kaže profesor Internacionalnog univerziteta u Sarajevu Ognjen Riđić.

Iako BiH ima bogate prirodne vodne resurse, dodaje, njenoj industriji flaširane vode nedostaju infrastruktura i tehnologija da zadovolji domaću potražnju, međunarodni brendovi imaju jaku prepoznatljivost brenda i percipiraju veću kvalitetu, a trgovinski sporazumi sa susjednim i zemljama EU smanjuju carine, čineći uvoz konkurentnijim.

- Izuzetno jak, dobro organiziran i agresivan regionalni trgovački lobi ima direktan zadatak da uzme značajan dio tržišta BiH za njihove klijente. Bh. tržište pitke i mineralne ili gazirane vode bi se moglo štititi zaštitnim mehanizmima države, kroz ciljane ekonomske zaštitne mjere u formi dodatnog oporezivanja, tarifa, kvota i slično. To do sada nije slučaj zbog utjecaja lobiranja na ključne ekonomske i zakonodavne faktore u BiH, koji umjesto da brane strateške interese BiH, omogućavaju poplavu domaćeg tržišta s vodom iz inozemstva. Mnogo toga je i do nas, krajnjih potrošača i niskog nivoa svijesti o strateškoj potrebi kupovine domaće vode – ističe profesor Riđić.