Zvanični statistički podaci ne privlače veliku pažnju medija, jer su šturi i nedovoljni da ilustriraju sve izazove s kojima se suočavaju građani ove zemlje dok pokušavaju da prežive. 

Tako je i posljednji izvještaj Agencije za statistiku BiH, prema kojem je prosječna plaća u septembru iznosila 1.382 KM, tretiran kao servisna informacija.

U septembru 2019. godine prosječna plaća iznosila je 916 KM, ali rast od 466 KM za pet godina tek je pužev korak u utrci s troškovima života, koji su u istom periodu porasli za čak 1.189 maraka. 

Za mjesečne potrebe četveročlane porodice u BiH u septembru 2019. godine bile su potrebne 1.942 KM, međutim, cijena potrošačke korpe pet godina kasnije dostigla je iznos od 3.131 KM, pa prosječna plaća nije dovoljna ni za polovinu mjesečnih troškova, dok ona minimalna pokriva manje od petine potrošačke korpe.

Rast plaća

- Prestrašno je o tome pričati. Mi imamo minimalac u FBiH od 619 i u RS od 900 KM. Koja prosječna plata od 1.382 KM?! Koji su to parametri koji se uopšte više mogu pratiti?! Rast plata je apsurdan, penzije su rasle još manje, jer je u RS za 20 godina porasla za samo 220 KM. 

Najporaznije je što niko, osim statističara, nas i vas novinara, ne govori o muci građana, jer ovo više nije tema o kojoj se priča. Teško je reći kako naš čovjek uopšte preživljava. Mislim da će nas u dogledno vrijeme proučavati kao ekonomiju koja je postojala i imala takve apsurde da je potrošačka korpa za onog s penzijom od 400 i onog s 5.000 KM ista - kaže Murisa Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Don” iz Prijedora.  

Imamo državu koja ne pomaže ni poduzetnicima, ni građanima, a građani su prepušteni tržištu, ovakvoj socijalnoj politici i isključivo pojedinačnom snalaženju, kaže ekonomski stručnjak i univerzitetski profesor Željko Rička.

- Divim se našim poduzetnicima, posebno Tešnja i okoline, kojima niko iz države nije pomogao, već su se kolektivno borili, pomagali se međusobno i stvorili uspješnu mikrosredinu. 

Mi nemamo organizovan pristup, da vidimo šta nam je potrebno i da na tome radimo. Sramota je da čak ni dovoljno hrane nismo u stanju proizvesti, a nama upravo hrana postaje najveći dio mjesečnih izdataka - kaže Rička.

Skupe države

On istovremeno upozorava i na neodrživost glomaznog aparata vlasti, koji je praktično postao svrha samom sebi.

- Imamo abnormalno skupu državu za broj stanovnika i BDP koji mi imamo. Jedino što možemo raditi, kad bismo bili politički dovoljno svjesni pa ne bismo pravili smicalice koje rade i jedni, i drugi, i treći, jeste sistemsko rješavanje problema skupe države. Da u strukturi BDP-a imamo više sredstava za raspodjelu na plate, a ne na administraciju. Naša administracija je skupa i množi se, pa guta novac koji mi kroz poreze platimo, a istovremeno ne radi neki produktivan posao koji bi rezultirao većim BDP-om - ističe Rička.

Kupovna moć

Neodgovornost vlasti uzrok je svih problema, kaže Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine, koje je također svakodnevno zasuto pritužbama građana.

- Nemamo kontrolu načina formiranja cijena, moraju da postoje neki parametri koliko šta može da košta. Budžeti rastu, a znamo da proizvodnja nije povećana, kao ni kupovna moć građana, a imamo manji priliv iz dijaspore. Znači, budžeti se pune isključivo na račun povećanja cijena. Cijene goriva su pale, ali njih ne prati smanjenje cijena bilo kojeg artikla ni za fening - izdvaja Vasilić neke od apsurda s kojima živimo.