Radimlja, najveća i najpoznatija nekropola stećaka, vječno počivalište dobrih Bošnjana, inspiracija pjesničkog velikana Mehmedalije Maka Dizdara, svojevrsna je slika dobrodošlice u Stolac.

Nacionalni spomenici

Taj gradić na modroj rijeci Bregavi poznat je kao muzej pod vedrim nebom zbog svog bogatog kulturno-historijskog naslijeđa. Uz Radimlju, tu je i druga nekropola srećaka - Boljuni, a Stolac krasi i helenističko-ilirski grad Daorson, a posebno divljenje izaziva Begovina na Bregavi, stambeni kompleks kapetanske porodice Rizvanbegović.

Poseban ukras Stoca su mlinice na Bregavi, od kojih su neke i danas „žive“, poput Starog mlina. Stolačka Sultan Selimova ili Careva džamija na listi je među 30 nacionalnih spomenika BiH u ovom gradu.

Nažalost, u prelijepoj turističkoj razglednici Stoca brojne objekte je gotovo progutalo vrijeme. U samom centru grada nekoliko je zapuštenih, oronulih i gotovo uništenih građevina koje su zarasle u šikaru i po kojima puzi korov.

Jedna od njih je arhitektonska ljepotica, nekadašnji kultni hotel „Bregava“, remek-djelo čuvenog arhitekte Zlatka Ugljena. Iz guste šikare samo strše zidovi, a nekada je „Bregava“ oduzimala dah i bila mjesto u kojem su prije rata rado odsjedali mnogi umjetnici, ali i sportisti, pogotovo nogometaši Sarajeva, Željezničara, Vojvodine, Crvenke i mnogih drugih ondašnjih klubova.

Od ove „oronule starice“, uništene i spaljene tokom agresije na BiH, svi su, izgleda, digli ruke, pa čak i navodni investitor koji je svojevremeno hotel kupio metodom aukcije u procesu privatizacije.

Zapušten put

Bolja vremena nikako da dočeka i čuveno Kupaje, nekadašnje kupalište cijelih generacija Stočana. To zdanje koje govori o staroj slavi Stoca već odavno je bez vode i života. Od hotela „Bregava“ Kupaje je tek nešto niže i odvojeno je slijepim i zapuštenim putićem.

I tako, objekti za koje su svi znali ogoljeni su gotovo do kosti, a građanima Stoca ostaju sjećanja na njih kao na mjesta zabave, opuštanja i dobrih uspomena.

Nema podataka

Nekadašnje kupalište označeno je kao graditeljska cjelina, a u narodu je poznato kao „Kupaji“ i „Kupalje“.

Prvobitno je bilo zamišljeno kao kupalište austrijskih oficira, a preciznih podataka o tome kada je izgrađeno nema.