"Pun sam samopouzdanja nakon pobjede Donalda Trampa", uskliknuo je Milorad Dodik u govoru koji je održao. A uistinu je tako djelovao, nakon što je, prije nekoliko sedmica pokorno pred direktorom CIA-e lagao kako on nikad nije najavljivao otcjepljenje, što je bilo praćeno relativnim zatišjem u prijetnjama i provokacijama.

Pozicija očajnika

No, Tramp (Trump) ga je, očigledno, okuražio. Dodik je tako uputio otvorenu prijetnju da RS ne krije da će učiniti sve da svoju poziciju pokuša etablirati i zaprijetio "muslimanima" šta će se desiti ako ne budu spremni na to.

- Samo hoćemo da saniramo ono što su nam uradili, odnosno što smo izgubili. Ako muslimani ne budu spremni za novi dogovor o Bosni u narednih pola godine, onda neće imati nikakvu Bosnu – kazao je predsjednik RS.

No, da je Dodik više u poziciji očajnika koji kao dijete iščekuje da će nova nastavnica biti blaža prema njemu nakon silnih ukora i poniženja, nego da je riječ o nekom smišljenom planu, također je otkrio jučer, kazavši da „nisam rekao da će ovi Trampovi skinuti sankcije, ali imam pravo da se nadam kao čovjek“.

Nema sumnje da bi Dodik, pod očito neraskidivom kontrolom Putina, s jedne, a ogromnog pritiska, sankcija i udara od Zapada, s druge strane, koji mu nesumnjivo nanosi ogromnu štetu, prije svega finansijsku, rado da se izmigolji iz svega, a proglašenje nezavisnosti i izvlačenje iz BiH s kojim bi se upisao u historiju srpskih velikana svakako ostaje vječita nada.

Drugačije okolnosti

No, Dodiku za to trebaju potpuno drugačije geopolitičke okolnosti. S jedne strane se suočava sa sigurnosnom prijetnjom mogućih oružanih sukoba u BiH, ali i intervencije NATO snaga (koje prema Dejtonu imaju pravo da djeluju). No, čak i kada bi otklonio takve prijetnje, opet ostaje činjenica da sa samoproglašenom nezavisnošću ne bi mogao daleko ako je veći broj zemalja ne bi bio spreman priznati, što je izvjesno, a najbolje o čemu bi se u tom slučaju od američke administracije mogao nadati jeste da ne reagira.

A naravno, centar srpske politike ne nalazi se u Banjoj Luci nego u Beogradu i jasno je da se nijedan potez u tom smislu ne bi mogao napraviti bez miga Srbije koja je u prvom Trampovom mandatu bila mnogo zainteresiranija za razmjenu teritorija s Kosovom, nego za RS.

S te strane, Dodikove prijetnje i dalje su stvar njegovih lijepih želja, nego stvarnog signala i prilike da pod Trampom voda ide na njegov mlin. Naravno, ni Bošnjaci nemaju razloga za optimizam s obzirom na to da s novim američkim predsjednikom i njegovim ljudima nemaju nikakav kontakt. Ali Vučić zato ima.

Anti EU

Naravno, to ne znači da je Dodik bezopasan i da i dalje neće mrcvariti, kočiti i devastirati BiH tamo gdje može i gdje je očito u interesu njegovim stvarnim šefovima. To je jasno i najavio blokadom evropskog puta za koju je i jučer otkrio kako će se nastaviti te da mu EU uopće i nije cilj:

„Taj kurvanjski posao Evrope kojim nam kao šalje pare, a mi trebamo izgubiti svaki karakter, to više neće ići. Eto njima njihove pare, eto njima njihov plan rasta, eto im šta god hoće“, saopćio nam je Dodik.