Velika prašina digla se na gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić, jer je kupila stan u sarajevskoj Općini Centar, a kandidatkinja je za načelnicu Novog Sarajeva.

I dok postoji mali milion razloga za kritiku gradonačelnice Sarajeva, a mi kao medij nismo nikad bježali od toga, opozicija je izabrala onaj najgluplji.

Pojednostavljeno rečeno, oni su kazali da „ne žele da im neko iz Centra upravlja Novim Sarajevom“.

Kupila stan

Gradonačelnica je potvrdila da je kupila stan u ulici Maršala Tita, no da i dalje živi na Grbavici.

Ipak, sve i da živi u Titovoj ulici, to je jedva kilometar udaljeno od Novog Sarajeva i priča o tome u Sarajevu, gdje se granice općina prelaze svakodnevno, je suluda.

To što neko živi u Centru, ne znači da ne poznaje probleme Novog Sarajeva, jer se sa njima svakodnevno susreće i vidi ih. Nije to ista situacija kao u drugim kantonima, pa da, recimo, iz Tešnja upravljaš Olovom.

Puno je gora situacija bila kada su ljudi iz Tuzle ili drugih mjesta u FBiH tražili glasove iz 100 kilometara udaljene Srebrenice i borili se za prava povratnika. Najpoznatiji je primjer Ramiza Salkića, koji je ranije obnašao funkciju potpredsjednika RS. Tada je on imao i 44 savjetnika, od kojih je većina bila iz FBiH.

Edin Ramić je, recimo, obnašao funkcije u oba entiteta. Desnica Radivojević iz Srebrenici je bio dopremijer FBiH, ministar prostornog uređenja i ministar trgovine FBiH.

Presele se u Sarajevo

Također, nemali broj državnih i federalnih parlamentaraca kada dobije mandat preseli se u Sarajevo i onda traže mandat u svojim matičnim izbornim jedinicama širom države, a koje su nerijetko puno udaljene od Sarajeva.

Također, ministar razvoja, poduzetništva i obrta FBiH Vojin Mijatović je iz Banje Luke.

Svi ti slučajevi su puno sporniji, ali ne i nezakoniti. Svaka stranka koja postoji duže na političkoj sceni bi mogla pronaći ovakve primjere u svojim redovima.

Umjesto toga, opozicija u Novom Sarajevu, ali i generalno Kantonu Sarajevo, mogla bi se baviti čestim dvostrukim aršinima gradonačelnice, njenim izbjegavanjem teških tema, kao što su naprimjer čašćenje privatnih firmi fasadama i reakcijama samo na one teme na kojima bi se mogla dobiti politička korist, pa makar to bio i protest protiv vlasti čiji je dio i njena stranka.