Obilaskom mjesta pogibije pripadnika Samostalnog mostarskog bataljona te polaganjem cvijeća i odavanjem počasti u Liska haremu, Blagaju, Vrapčićima, Potocima i Drežnici , a potom na Šehitlucima danas je u Mostaru obilježena 32.godišnjica oslobađanja Mostara. Riječ je o godišnjici u okviru manifestacije „Putevima pobjede Armije R BiH 1992-1996“ Jedinstvene organizacije boraca (JOB) Mostara.
Na Šehitlucima je na te sudbonosne dane prisutne građane, mahom bivše pripadnike Bataljona, podsjetio jedan od aktera tih događaja i ratni komandant, Esad Eminović Fola.
U kratkom historijskom času, Eminović je podsjetio na nepovoljne okolnosti u kojima je formiran Bataljon, a koje su u velikom dijelu prouzrokovale političke odluke. Krajem aprila 1992.godine, kazao je, prema instrukcijama Mate Bobana i Franje Tuđmana, HVO i HZHB su, koristeći otvorene političke pritiske i ultimatume potpuno uspjeli ovladati vojnom scenom u Mostaru.
- HVO donosi odluku o ukidanju Teritorijalne odbrane na teritoriji gdje je uspostavljena struktura vlasti samoproglašene HZHB te su kao jedinu vojnu silu nametnuli HVO. Pod takvim pritiscima i otvorenim fizičkim prijetnjama raspušten je i Krizni štab Mostara a od jedinica TO formiran je Samostalni bataljon odbrane Mostara. Tadašnji predsjednik SDA Mostara, Ismet Hadžiosmanović uz odobrenje Predsjedništva BiH, koje je bilo zaokupljeno opsadom Sarajeva, pristao je da mi možemo formirati samo jednu oružanu jedinicu. Posljedice te pogrešne odluke mi i danas osjećamo - kazao je Eminović.
Bataljon je kao multietnička jedinica formiran 1. maja 1992.g. imao je četiri čete: Carina. Luka i Tekija, Donja Mahala te Šantićeva i Cernica, vod Brankovac, vod minobacača i vod PAM-ova, a te jedinice su, naveo je, bile osnov za razvoj i jačanja Armije R BiH na ovim prostorima. Borci Samostalnog bataljona su se 40 dana, do konačnog pada, herojski borili protiv agresorske vojske na lijevoj strani rijeke Neretve, a u tim borbama, do 11.maja 1992. godine poginuo je 21 pripadnik ove jedinice.
Nakon povlačenja sa lijeve obale jedinica se konsolidovala i pod komandom rahmetli generala Arifa Pašalića usaglasila međusobne odnose sa HVO-om kojim je komandovao Jasmin Jaganjac. Eminović je podsjetio i na to da je u jednom trenutku HVO ultimativno inisitrao da svi potpišu prisegu što su oni jednoglasno odbili, a u nastavku je opisivao pravce vojnog djelovanja jedinica HVO-a i Samostalnog bataljona u akciji oslobođenja od jedinica tadašnje JNA i Vojske RS-a, u kojima je Bataljon imao najteži pravac, samo središte grada. U ključnu operaciju oslobođenja Mostara, Bataljon je, naveo je, ušao sa 350 boraca, a posebno je govorio o čuvenoj operaciji forsiranja rijeke Neretve.
S posebnim emocijama prisjetio se imena svojih saboraca koji su poginuli u tim borbama, kao i o važnoj ulozi koji su tada imali generali Arif Pašalić i Midhad Hujdur Hujka.
- U ovim operacijama oslobođenja Mostara poginulo je 14 boraca, a 57 je ranjeno. Želim naglasiti da je nama rat bio nametnut i da smo mi vodili oslobodilački, prije svega pravedan rat. Samostalni bataljon je bio časna jedinica bez ijedne „packe“ i počinjenog zločina - podvukao je Eminović.
