Veliku buru u javnosti uskovitlala je priča o gubljenju naziva predmeta Bosanski jezik u okviru reformi u osnovnom obrazovanju u Kantonu Sarajevo, a koje se odnose na školarce uzrasta od prvog do trećeg razreda. Tako je svojevrsnu nevjericu i šok među roditeljima i nastavnicima, ali i u akademskoj zajednici izazvalo smještanje Bosanskog jezika u oblast Izražavanje i stvaralaštvo. Štaviše, zbog loše, nespretne interpretacije uputstva, prema kojem se postojeći nastavni predmeti objedinjuju u tri cjeline, prijetilo se bojkotom nastave, nastavno osoblje i sindikati su tražili pojašnjenje, a reagirali su i iz BZK „Preporod“.
Kantonalna ministrica obrazovanja Naida Hota-Muminović oglasila uz poruku da nema ukidanja nijednog predmeta niti njegovog naziva.
Potpuna kriza
No, ta priča je samo jedan u nizu pokazatelja koliko se u famoznoj najavljenoj reformi obrazovanja konstantno iz jednog problema upada u drugi i koliko se taj proces sporo odvija.
Do sada su samo Kanton Sarajevo i Zeničko-dobojski kanton završili predmetne kurikulume, što je, zapravo, osnova da bi se reforma uopće mogla provoditi. Međutim, njihova primjena u praksi nije ni blizu zadovoljavajućeg nivoa.
Kazao nam je to Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative „Step by Step“, koji je učestvovao u procesu reforme u KS i napustio ga prije dvije godine. Pitanje je, kako nam je rekao, zbog čega se izmišlja topla voda kada postoji čitava metodologija kako se uvodi promjena u bilo šta, pa tako i u obrazovanje.
Nema moć
- Reforma se mora, nažalost, raditi u etapama, jer je kod nas obrazovanje zapušteno 20 godina. Nismo imali neku edukaciju u nastavničkom smjeru niti smo razvijali nastavničke fakultete i, zapravo, sad treba uraditi čitavu zaostavštinu od 20 godina u budućem planu, a, pored svega, imamo i potpunu krizu nastavničke profesije - kazao nam je on.
Brojni su razlozi zbog čega nije urađena reforma u obrazovanju, a jedan od njih je i što svaki kanton vodi politiku sam za sebe.
